Iako je na prvi pogled teško pomisliti da su lisnati kelj, korabica i običan kupus rođaci, to je ipak točno. Sve se te povrtnice ubrajaju u veliku biljnu porodicu kupusnjača (fam. Brassicaceae), kojoj pripada i repa, biljka koju kod planiranja uzgoja povrća vrtlari redovito preskaču. Vjerojatno je to zato što se repa (Brassica rapa var. rapa) obično uzgaja na poljima i nije primarno namijenjena prehrani ljudi, već se kao i bundeve sadi za svinje. No dok se bundeva ponovno vratila na naše stolove, repa još uvijek sramežljivo kuca na vrata i pokušava vratiti nekadašnju popularnost. Naime, ta je vrijedna povrtnica, zajedno s krumpirom i grahom, u ne tako davnoj prošlosti činila osnovu prehrane seoskog stanovništva. I dok su kulture američkog podrijetla (krumpir i grah) zadržale u suvremenoj prehrani, najstarija od njih, repa, nekako je zapostavljena.
Danas u vrtovima uzgajamo različite vrste korjenastog povrća, no vrlo rijetko i bijelu repu.
Uzgoj
Poput svojih rođaka kupusa, brokule i kelja, i repi najviše odgovara hladnije vrijeme. Stoga s njezinim uzgojem započinjemo tek u srpnju. Sjeme repe tada se sije izravno na gredice ili u uzgojne posudice u kojima ćemo uzgajati presadnice. Pravi trenutak za presađivanje (ili prorjeđivanje, ako smo sijali na gredicu) prepoznaje se po pojavi prvih pravih listova. Nakon te faze, repa raste brzo, naravno ako ima odgovarajuće uvjete. Kao i sve kupusnjače, voli dosta vode, no neće poput ostalih dobro rasti u teškom, glinastom tlu. Razlog je u tome što ona stvara široku i oblu podzemnu stabljiku koja svojim gornjim dijelom uvijek izviruje iz tla. U slučaju kada joj tlo ne odgovara, odnosno kada nije rahlo i propusno, taj dio biljke ostaje malen i prepun ljutine.
Bijela repa može biti okrugla ili duguljasta oblika, a ponekad težiti i do kilograma.
Berba i čuvanje
Iako repe mogu izdržati mraz i nekoliko stupnjeva ispod nule, nisu baš posve otporne na zimsku hladnoću pa se obično vade tijekom listopada ili studenog. Kako bi se njihova kvaliteta što bolje sačuvala, podzemni se dio mora očistiti od ostataka tla, a listovi se moraju odrezati kako svojim truljenjem ne bi izazvali kvarenje. Nekada davno očišćeni korijen spremao bi se u trapove ili čuvao u hladnim spremištima. U takvim uvjetima repa bi zadržavala svježinu i mogla se koristiti u sirovu stanju. Zbog toga se repu ovih dana može pronaći i na domaćim tržnicama. Iako je kupuju obično stariji ljudi, s dobrim navikama zdrave prehrane, ne bi je trebali zaobilaziti ni mlađi kupci, a posebno mlade mame jer od ove se povrtnice može pripremiti ukusna ribana salata blaga okusa i dopadljiva, snježna izgleda.
Polja repe još se mogu vidjeti na selima, odnosno na gospodarstvima koja drže stoku.
Kiseljenje
Iako repu nutricionisti ne ističu zbog posebno visokog sadržaja vitamina, ipak je toplo preporučuju zbog njezina pozitivnog djelovanja na peristaltiku crijeva. Prema tome, njezinu najveću kvalitetu čine vlakna. A upravo zbog njih, repu je dobro imati pri ruci tijekom cijele zime. Zbog toga su nekada domaćice u jesen, među ostalim, kiselile i repu. Mnoge mame i bake još se uvijek sjećaju velikih poklopljenih posuda ostavljenih u podrumima, gdje se repa kiselila tijekom 4-6 tjedana. Možda nam danas nisu potrebne tako velike količine, no zašto ne bismo pokušali sa 2-3 kg svježe repe. Potrebno ju je samo oguliti, naribati i smjestiti u staklenku. Kako bi pustila što više soka kojim se hrane bakterije, uzročnici procesa kiseljenja, repa se mora soliti. I to je zapravo sve. Vrijedi pokušati, zar ne?
Starinski ribež i nekoliko kilograma svježe repe dovoljni su da se i vi okušate u kiseljenju.
Kada se repa napuni do vrha, treba je obvezno pritisnuti daščicama, poklopiti i spremiti na tamno i hladno mjesto.
