Aleksandar Veliki upoznao je iđirot, kao i papar, kad je stigao u Indiju. Južnoazijski narodi poznavali su ovu biljku tisuće godina prije naše ere, što se saznaje iz zapisa (hijeroglifa) o staroindijskoj medicini. U 16. stoljeću preko Male Azije iđirot, poznat još i kao mirisavi šaš, vodeni božur te vodena sabljica, širi se u Europi. U starom Egiptu nazivali su ga “sveta cijev” i upotrebljavali kao začin i kao dodatak ljekarijama i raznim mirisima. Kao detoksikator organizma, iđirot se od davnina koristio u slučajevima kad se za uzrok bolesti nije znalo. Stanje se popravljalo brzo nakon uzimanja šalice čaja od korijena ili nakon par kapi tinkture.
Korijen se i danas koristi, i to za liječenje bolesti jetre i žuči (slabog apetita kod oboljele jetre, upaljene jetre ili kod upaljene žučne vrećice, holecistitisa, rabi se prašak), želuca i crijeva (za jačanje želuca, kod slabog rada crijeva, kod digestivne atonije, grčeva, nadutosti, čišćenje crijeva, uzima se prašak nakon jela), dišnih organa i putova (bronhitis, bolovi u prsima), živaca (kao nervni tonik uzimamo iđirot kod melankolije i hipohondrije, rabi se tinktura, ulje ili prašak, preporučuje se i mazanje sljepoočnice, vrata i mjesta iza uha uljem od iđirota jer brzo vraća raspoloženje), srca (kao kardiotonik rabi se kod lupanja srca), kostiju i zglobova (reuma kostiju, reumatski artritis zglobova, reuma mišića), krvi i krvnih žila (čišćenje ili pročišćavanje krvi i krvnih žila) te kao diuretik koji izaziva jako znojenje i izlučivanje mokraće.
Gorki glikozid akorin stimulira funkciju žuči te djeluje kao tonik žučnog mjehura. Iđirot se rabi kao adstrigent, analgetik, antipiretik, antiseptik, antispazmatik, dermetik, detoksikator, digestiv, dietik, diuretik, ekspektorant, karcinogenik, kardiotonik, karminativ, kozmetik, laksativ, nervni tonik.
Kontraindikacije: osobe s akutnim komplikacijama probavnog sustava ne bi smjele uzimati iđirot ni u kojem obliku.
>>Hren - pomaže u liječenju brojnih bolesti, a ne slaže se dobro s pivom