Riješite probleme s lukom i češnjakom nastale zbog kišne godine

Gledam ovih dana u svom vrtu luk koji treba polako vaditi iz tla. Gledam i češnjak koji po svojim vanjskim pokazateljima već signalizira da je vrijeme berbe. I jedna i druga vrsta izgubile su zelenu boju listova i sada su suhi i polegnuti. I to ne bi bilo ništa neobično kada bi glavice koje izviruju iz tla bile formirane i spremne za berbu. Kod češnjaka je taj problem još izraženiji. Ako se nije dogodila diferencijacija češnjeva, iz tla ćemo vaditi tzv. mokri češnjak. U toj fazi biljka je jednostavno premlada, i još nije u sebi akumulirala dovoljnu količinu ulja koja bi ga trebala čuvati tijekom zime. No ako smo planirali potrošiti ga brzo, problema nema, jer sve lukovičaste vrste mogu se koristiti u različitim uzgojnim fazama.

Mokro tlo

Tlo natopljeno vlagom može biti velik problem. Umjesto sušenja, nježna vanjska ljuska koja se stvara oko glavica luka i češnjaka postupno trune. Najbolje to pokazuje trenutak vađenja, kada se ta ljuska jednostavno odvaja i guli. Problem je u tome što tada površina glavica ostaje polugola i nezaštićena. Nažalost, bez suhe, dobro formirane vanjske ljuske dolazi do kvarenja i truljenja, i to vrlo brzo, u roku od mjesec dana. Stoga je moj savjet da luk i češnjak ove godine vadimo nježno, sa što više tla oko njih. Logika je jednostavna; mala količina tla na zraku se suši brzo i dopušta zraku da prodre do ljuske. Koliko će to trajati, ovisi i o vlazi na mjestu sušenja, pa će pravi pokazatelj biti upravo vanjska ljuska. Kada je ona napokon suha, tlo možemo pažljivo ukloniti.

Sušenje

Kada je ljeto suho, luk i češnjak vade se i ostavljaju desetak dana na gredicama ili poljima kako bi se osušile, a ljuska očvrsnula. Tlo na kojem leže izvlači tada svu vlagu, pa je to najprirodniji i najbolji način pripreme za čuvanje. No u kišnim godinama kao što je ova, stare navike više ne vrijede. Nakon vađenja i sušenja zajedno s tlom, luk i dalje neće biti zreo iznutra. Stoga sušenje treba nastaviti. U praksi to znači da glavice tijekom skladištenja ne bi trebale stajati jedna na drugoj u dubokim drvenim sanducima. Umjesto toga bolje je koristiti plitke sandučiće u kojima ima mjesta za samo jedan red luka ili češnjaka. Na taj način izbjegavamo dodirivanje glavica, a time i kvarenje.

Čuvanje

Pletenje vijenaca odnosno rešti, kako ih zovu u Dalmaciji, tradicionalno je dobar način čuvanja. Glavice češnjaka ili luka tako ostaju izložene zraku i traju obično dulje jer dio vlage i hranjiva crpe iz stabljika. Ipak, duljina skladištenja, barem kada je riječ o organski uzgojenom luku koji se ne tretira sredstvima protiv klijavosti, ovisi i o sorti. Luk srebrenac, bijelih plosnatih glavica, nije pogodan za čuvanje i treba ga potrošiti u roku od dva mjeseca. Isto vrijedi i za autohtoni dalmatinski slatki luk koji najčešće ima ljubičastu vanjsku ljusku. Za čuvanje su najpogodnije sorte žute ljuske kao što je holandski žuti ili centurion, a od ljubičastih Red Baron. Naprotiv, kada je o češnjaku riječ, iskustvo je pokazalo da su trajnije one sorte odnosno ekotipovi koji su rasli u težim uvjetima. Uostalom, nije li tako i u prirodi? Ono što je vitalno tijekom uzgoja ostat će dulje svježe i u našoj zimnici.

>>Komorač je biljka za znalce i sladokusce