Čehulja je omiljena seoska biljka koja je osvojila mnoga srca ljubitelja slatkog okusa (anis) te se korijen često kuhao za stare ljude koji su bili bez osmijeha i bez hrabrosti jer im je podizao raspoloženje, a istjerivao tmurne misli. Ime dobiva od grčke riječi myrrhis što u prijevodu znači miris na smirnu uz dodatak oduratum – mirisni. Čehulja se danas najviše rabi kao začin, i to u cijeloj Europi.
U pučkoj medicini spominju se ljekoviti učinci čehulje u liječenju šećerne bolesti, ženskih bolesti, tj. menstrualnih tegoba, vodenih bolesti, bolesti respiratornih organa i putova (iskašljavanje), gihta, bolesti želuca i crijeva te nadutosti, infekcija izazvanih bakterijama, zaraznih bolesti kao što su boginje, kozice, ospice...
Čehulja je omiljeni slatkasti začin
Cijela biljka – list, cvijet, sjeme, korijen – dobro je začinsko sredstvo i dobar prirodni lijek te se u pučkoj medicini čaj od lista, cvijeta i sjemena rabi za liječenje nadutosti, iskašljavanje katara i tvrdokornog sekreta, kao stimulans želuca itd. Korijen čehulje rabi se za izradu masti kojom se liječi giht, a čaj od korijena rabi se za otklanjanje nadutosti, dezinfekciju rana pa i onih od ugriza (rane koje ne zacjeljuju). Svježi sok od listova rabi se za liječenje raznih kožnih nečistoća (rane, čirevi, osipi itd.).
Od cijele biljke priprema se tinktura koja se rabi za liječenje tegoba sluznice želuca i pražnjenja crijeva. Ljubitelji mirisa i okusa anisa znaju uživati u žvakanju listova i sjemena čehulje tijekom boravka u prirodi. Ja rado grickam sjemenke čehulje za vrijeme branja gljiva jer mi osvježe usta i cijeli organizam.
Svježe ubrani list čehulje dobar je začin raznim miješanim salatama i juhama od povrća, a budući da je slatkast, najviše se koristi u pripremi slatkih jela – kolača, marmelade, likera, raznih napitaka i drugo.
Korijen čehulje kuha se i jede kao dodatak salatama ili raznim varivima. Sastavni dio ”bouquet garni” (kao naš smotak peršina, mrkve itd. – za juhu) čine i listovi čehulje.
Uporaba čehulje u dijetalnoj prehrani smanjuje potrebu za uzimanjem šećera. Čehulja se rabi kao antiastmatik, antibiotik, antiseptik, aromatik, dijabetik, dijetetik, ekspektorant, emenagog, karminativ, stomahik.
Čehuljini listovi mogu se žvakati dok šećete prirodom
Čaj za navedena oboljenja
1 jušna žlica usitnjenih listova, 2 dl vode
Uputa za pripremu: vrućom vodom preliti bilje, poklopiti i nakon 15 minuta procijediti.
Uputa za uporabu: uzimati 2-3 šalice čaja na dan.
Mast za liječenje gihta
200 g biljke (list, sjeme i korijen), litra 60-postotnog alkohola
Uputa za pripremu: bilje preliti alkoholom, začepiti i držati na toplom mjestu u sjeni 30 dana, procijediti.
Uputa za uporabu: uzimati tri puta na dan 15-30 kapi s malo vode, čaja ili soka.
Preživljavanje u prirodi
Cijele se godine od listova čehulje može pripremati čaj ili se može koristiti kao dodatak drugim čajevima.
Tinktura za navedena oboljenja
200 g biljke (list, sjeme i korijen), litra 60-postotnog alkohola
Priprema: bilje preliti alkoholom, začepiti i držati na toplom mjestu u sjeni 30 dana
Uporaba: uzimati tri puta na dan 15-30 kapi s malo vode, čaja ili soka.