Ruža je zbog vrlo lijepih cvjetova štovana od davnina kao kraljica cvatućih biljaka. U drevnoj Grčkoj ruže su bile poznate i omiljene. Stari su Grci prinosili Afroditi, božici ženske ljepote, ljubavi i plodnosti, ružu na žrtvenik, dok su Afroditine svećenice prilikom vjerskih svečanosti nosile vijence od bijelih ruža, a putevi kojima su prolazile bili su posuti ružama. U Rimskom carstvu kult ruža doveden je na najvišu razinu. Cvjetni vijenac od ruža koristio se u svim prilikama, mladići su odlazili u rat s vijencem ruža na glavi; ruža se darovala pobjedniku, cvijetom se posvećivalo pobjedničko oružje. Kasnije je cvijet ruža postao simbol radosti, zadovoljstva i ljubavi.
U doba renesanse naglo se razvija vrtna umjetnost. Po uzoru na čuvene talijanske vrtove podižu se veliki parkovi u Engleskoj i Njemačkoj.
Novi oblici u projektiranju i koncepcijama traže i nove vrste i oblike cvjetnog materijala, te je uzgoj ruža naglo raste. Porodica ruža nudi golemu raznolikost boja, oblika i mirisa cvjetova. Bilo da se pojedinačno uzgajaju u raskoši formalnog vrta ili služe za povisivanje mješovitih nasada, ruže utjelovljuju svu ljepotu ljetnog dana. Broj kultivara ruža koji se mogu nabaviti zbunjuje, a i svake godine na tržište dolazi mnogo noviteta.
Moderne vrtne ruže
Većina modernih ruža ima sjajne listove te ljeti i u jesen neprekidno stvaraju prekrasne cvjetove. Dijelimo ih na:
Penjačice – bujne penjačice krutih grana raznovrsnih oblika.
Floribunde – to su grmovi s cvjetnim skupinama koji neprekidno cvatu.
Pokrivačice tla – grmolike ruže naglašenog puzećega i širećega habitusa.
Hibridne čajevke – grmolike ruže velikih mirisnih cvjetova s povišenim središtem.
Polijante („mnogocvjetne“) – to su grmovi i penjačice koje nose velike skupine malih cvjetova. Mnogocvjetne ruže se sve više koriste kao sadni materijal za javne zelene površine i kućne vrtove, jer obilnim cvjetanjem i intenzivnim bojama daju poseban efekt, i sve više potiskuju ne samo ruže čajevke, već i ostale vrste jednogodišnjeg i višegodišnjeg bilja.
Osim bogate cvatnje i niskog rasta te punog efekta boja, ove ruže su izvanredno otporne na niske temperature i bolesti.
Svrha orezivanja jest ubrzavanje prirodna procesa razvoja novih bujnih mladica otpornih na bolesti, koje će zamijeniti stare i oslabljele te tako stvoriti privlačan oblik i ljepši izgled cvjetova. Jačina orezivanja ovisi o tipu ruže, no neka se načela orezivanja primjenjuju na sve. Ruže se orezuju u razdoblju mirovanja ili polumirovanja, a to je između jesenskog opadanja listova i proljeća. Ne orezuje se u vrijeme mrazova, jer se može oštetiti pup ispod reza i mladica može odumrijeti. U proljeće, nakon vrlo jake zime, treba odrezati mladice koje je oštetio mraz - do zdravog pupa. Ako su zime uvijek jake, ruže orezujte u proljeće nakon uklanjanja zimskog zaštitnog materijala. Za orezivanje je važno upotrijebiti oštre i kvalitetne škare. Treba izvesti glatki kosi rez iznad pupa koji je okrenut u smjeru iz kojega bi se trebala razviti nova mladica. U umjerenim podnebljima glavne mladice treba orezati na 20-25 cm (čajevke), odnosno 30-35 cm (floribunde i polijante), ali u vrlo toplim područjima mladice se mogu orezati i slabije.
U ranu jesen od ovogodišnjeg rasta može se odabrati materijal za uzimanje reznica. U područjima koja su podložna jakim zimama razmnožavanje poluzrelim reznicama uspješnije je od razmnožavanja drvenastim reznicama. U kasno ljeto nakon cvatnje odaberu se zeleni postrani izboji i odrežu se iznad pupa gdje mladica postaje drvenasta. Pripreme se reznice 10-15 cm, uklone vrhovi i trnje te se donji dio reznica uroni u hormonski preparat za ukorjenjivanje. Reznice se stavljaju u supstrat za sjetvu, te prekriju sa plastičnom vrećicom kako bi se spriječilo isušivanje reznica. Tako pripremljene reznice treba staviti na hladno i zaštićeno mjesto. U proljeće ukorijenjene reznice mogu se posaditi vani na gredicu.