Riječ je o trajnoj aromatičnoj biljci koja može narasti između 1,2 i 1,5 metara visine, tvoreći mali grm. Stabljika je okrugla, a listovi su linearni, dugi do osam centimetara, na rubovima slabo nazubljeni, a na krajevima lista dva puta razdijeljeni do šest centimetara. Korijen estragona je zmijolike forme.
Mladi listovi i stabljika estragona (Aetheroleum dracunculi) predviđeni su za jelo, a za sušenje cijela biljka u cvatu (Herba dracunculi) te posebno list i cvijet. Suše se na toplom i prozračnom mjestu u hladu a konačno osušen estragon se može pohraniti u hermetičku ambalažu.
U svježoj biljci ima oko 0,1-0,4 posto eteričnog ulja; suho lišće sadrži 0,4 posto eteričnog ulja, a neke vrste imaju i do 3 posto eteričnog ulja. Eterično ulje estragona lako isparava i biljci daje ugodan miris, a sastoji se od 70% estragola, do 20% terpena, zatim ocimena, sabinene, myrcene, kamfora, felandrena, pinene, limonene, eugenola, anisole, razne enzime, tanina, gorkih tvari, vitamina C i joda, kumarina itd.
Bogatstvo u kuhinji
Omiljen kao začin, estragon ima i mnoge zdravstvene dobrobiti na koje ne treba zaboraviti. Potiče bolju funkciju želuca – djeluje na probavu, pomaže razviti apetiti, otklanja nadutost i sprječava plinove, štiti od bolesti žuči i jetre, stimulira razne funkcije organa te je popularan kao preventivno sredstvo za rak. Stari su ga Grci koristili kao lijek protiv zubobolje, tj. žvakali su ga kada su htjeli umrtviti osjećaj u ustima, a ulje dobiveno iz sjemenki estragona (slično po sastavu anisu) ima jako antimikotičko djelovanje (koristi se za tegobe s gljivicama).
Razlikujemo francuski estragon (koristi se za kuhanje, a ne može se uzgojiti iz sjemenki), ruski estragon (koji se može razmnožavati putem sjemenja, ali je zato znatno slabijeg okusa nego francuska varijanta) te španjolski estragon (podsjeća na francuski uz dodatak anisa). Francuska kuhinja ponosi se korištenjem estragona u većini jela, posebno kada su upitnaju piletina, riba i jela s jajima. On je jedan od sastojaka čuvenog umaka Bearnaise.