Nigel Thorne: U Hrvatskoj je struka krajobraznog arhitekta krivo shvaćena

Danas je krajobrazna arhitektura, iako postoji dugi niz godina (prvi put se termin upotrebljava 1862. prilikom uređenja Central Parka u New Yorku) spominje više nego ikada. Razloga je niz, a jedan od njih je činjenica da arhitektura i produkt dizajn sve više uključuju ekologiju i zelenilo u svoju priču.

To je još jednom potvrdilo i gostovanje međunarodno priznatoga stručnjaka mr. sc. Nigela Thornea koji ovih dana boravio u Zagrebu kako bi održao predavanje na simpoziju „Održivost i krajobrazna arhitektura – više od dizajna!“. Riječ je o britanskom ovlaštenom krajobraznom arhitektu s gotovo 35 godina iskustva. Thorne je nekadašnji predsjednik, a danas počasni član Međunarodnog udruženja krajobraznih arhitekata Europe (International Federation of Landscape Architects – Europe) te bivši predsjednik britanskog Instituta za krajobraz (LI).

Predaje na nacionalnoj i međunarodnoj razini o održivosti u krajobraznoj arhitekturi, aktualni je gost predavač na pekinškom Sveučilištu za graditeljstvo i arhitekturu. Svoje bogato iskustvo stekao je radeći na projektima strateškog uređenja krajobraza i hortikulture javnih parkova i otvorenih prostora, školskih dvorišta, stambenih, komercijalnih i industrijskih prostora.

Koji je osnovni zadatak krajobraznog arhitekta u svakom okruženju? Što je pritom najvažnije za arhitekta?

Njegov je glavni zadatak razumjeti krajobraz i okoliš u kojem radi. A u to mora uključiti razumijevanje ljudi i zajednica s kojima će surađivati na projektu. Potrebno je postići dogovor oko planiranja, dizajna i programa upravljanja i izvođenja. Bitno je naime, osigurati da prijedlog rješenja ima potporu većine onih koji će željeti surađivati na projektu. To znači postaviti krajobraz u prvi plan projekta, raditi u skladu s krajobrazom i poštujući taj krajobraz u skladu s onim što on može ponuditi. Treba osigurati da završeni projekt ostvari najbolji utjecaj sada i u budućnosti, a da se istodobno poštuje njegova povijest, kultura i nasljeđe.

Po čemu se današnja krajobrazna arhitektura razlikuje od one prije pedeset ili sto godina?

Mnogo je toga drukčije danas kad je riječ o krajobraznoj arhitekturi. Nažalost, mnoge “razvojne” aktivnosti u struci nisu uvijek bile od najveće koristi za nužnu održivost ili uz poštivanje našeg krajobraza i okoliša za dobrobit planeta, a to je budućnost na dugi rok. Također, “pomodnost” i umjetnost često su bile pokretači promjena i manipulacija mnogim trajnim značajkama krajolika koje su često pogodnije za improvizirane i privremene intervencije. Možda je jedna od najboljih promjena koje su se dogodile u krajobraznoj arhitekturi razumijevanje. Premda se razvija polagano, to je jedna od najvažnijih struka kad je riječ o izgradnji okoliša i ključna je za budući razvoj bilo kojeg krajobraza bez obzira na razmjer ili veličinu.

Ponekad je za uspješnu preobrazbu krajobraza potrebno puno mašte kako bi se iskoristilo sve što se već nalazi ondje.

Održiva (tj. uspješna) “preobrazba” uvijek će trebati jako dobro razmotriti ono što je već u krajobrazu. Treba razmotriti njegovu povijest, nasljeđe, kulturu i postojeće stanje. Istraživanje i bolje razumijevanje sve te važne “imovine” omogućit će i uspješnu preobrazbu. Nema boljeg primjera nego što je londonski 2012 QEII Olimpijski park u četvrti East End. Brojna razmatranja koja su provedena prilikom planiranja, dizajna i implementacije u tom degradiranom krajoliku iznimna su – ne savršena, a mnoge lekcije još se uče...

Želite li, između ostaloga, saznati što poznati stručnjak za krajobraznu arhitekturu misli o uređenju High Line Parka u New Yorku te koje koristi donosi krajobrazna arhitektura, možete pročitati na Zelenoj zoni Zagrebačke banke.