Nije mu teško dva puta mjesečno potegnuti iz Ljubljane i prevaliti više od dvije stotine kilometara u jednom smjeru, da bi stigao do Podturna. U tom općinskom središtu u Međimurju, u blizini granice sa Slovenijom i Mađarskom, nalazi se OPG Mirjana Biber. To je ujedno i odredište Ljubljančanina. Na kućnom pragu Biberovih kupi on bučino ulje i ručno izrađenu tjesteninu spravljenu od brašna dobivenog mljevenjem koštica ove biljke.
Za dva tjedna evo ga opet: – Taj je čovjek već dulje vrijeme naš redoviti kupac. Prodaja se poprilično proširila i na Sloveniju, odnosno dolazi nam poveći broj Slovenaca zainteresiran za naše proizvode koji se ne mogu nabaviti u trgovinama. Za oko smo zapeli i Poljacima. Naše proizvode plasiramo po cijeloj Hrvatskoj, bučino ulje traže Osječani, Istrijani, Dubrovčani, a čak i na Lastovo poštom šaljemo pakete – priča Mirjana Biber.
Od jeseni novi sok
Od tikve golice ona i kći, srednjoškolka Ivana, spravljaju i ukusne kolače, a prave i sok – od ove jeseni ponudit će miješani sok od tikve i mrkve, koji su najprije testirali na prijateljima, pa će, zadovoljni njihovim iskrenim komentarima, početi veću proizvodnju. Kad iz tikve izvade koštice i skuhaju njezino “meso” s dodatkom raznih začina, dobiju pekmez jedinstvena okusa. Sin Dino zadužen je za pripremu sladoleda od bučina ulja, koji su prvi put ponudili na jednom od brojnih sajmova na kojima izlažu ono što proizvedu. Zajedno s ocem Ivanom, Dino radi i u polju, a zadužen je i za održavanje internetske stranice gospodarstva, www.opg-biber.com preko koje se mogu naručiti proizvodi s ovog OPG-a. Osim što na dvadeset hektara uzgajaju tikve pa svake godine imaju oko 15-16 tona koštica koje prerađuju u ulje i brašno, Biberovi na 25 hektara zemlje sade i krumpir. Proizvedu ga oko 900 tona, a većinu otkupi tvrtka Kannan iz Donjeg Miholjca, za čips.
Nepravedno zapostavljeno
– Dugo je bučino ulje bilo zapostavljeno u Hrvatskoj, no sad se situacija mijenja. Ljudi ga traže jer je dobro kao lijek za prostatu i probleme s mokraćnim mjehurom, snižava razinu kolesterola u krvi, a preporučuje se za korištenje osobama oboljelim od dijabetesa. Pravimo ga već dvanaest godina, oko 3500 litara svake godine.
Mirjana i njezina kći Ivana od brašna dobivenog mljevenjem koštica tikve prave ukusne kolače
Izvrsno je u salati – pričaju Mirjana i njezin suprug Ivan. Biberovi obrađuju ukupno 95 hektara zemlje pa uz tikve i krumpir sade i pšenicu i kukuruz. Potonja kultura treba im za prehranu pilića jer svake godine uhrane i prodaju oko 4000 piceka. – Kupujemo jednodnevne piliće i držimo ih po tisuću, u četiri turnusa. Držimo ih dva mjeseca i hranimo s dosta kuruze. I njih prodajemo na kućnom pragu, a potražnja je velika – zadovoljna je Mirjana Biber. Svu mehanizaciju za obradu zemlje Biberovi imaju, kao i kombajn za branje tikvi i vađenje koštica te stroj iz 1968. godine na kojem se najprije dobro oprane, a zatim osušene koštice prije prerade “čiste” od ljusaka: – Sve se može iskoristiti, od otpada pravimo pogače koje su dobre kao mamci za ribu, a služe i u prehrani pilića i stoke – objašnjavaju Biberovi. Mirjana i Ivan poljoprivredom se bave otkako su u braku, a tome ima već 24 godine.
– Najprije smo počeli obrađivati svoju zemlju, a onda smo od starijih ljudi uzimali još zemlje u najam. Tako je i danas. Da imamo veliku vreću s penezima, mogli bismo kupovati zemlje koliko hoćemo – smiju se supruzi. Zbog potražnje za bučinim uljem proizvodnju kane povećati, pa zemlju uzimaju u najam. Ivan Biber želi da naprave i vlastiti uljaru te kušaonicu. S Turističkom zajednicom Međimurske županije ove jeseni kane obnoviti staru kovačnicu koju su dobili u nasljeđe: – Nalazi se uz rijeku Muru. Preuređujemo ju i potrudit ćemo se da izgleda kao nekoć, s alatom koji se tada upotrebljavao. Pokraj nje je i stari mlin, pa je u planu da se ondje napravi starinska uljara. Nekad su se koštice pekle i tukle u mužaru, a zatim kuhale u vodi i odozgo se bralo ulje – kaže Mirjana Biber. Mirjanu i članove njezine obitelji možete upoznati na nekom od poljoprivrednih sajmova ili izložaba, koji se organiziraju diljem Hrvatske, jer redovito na njima predstavljaju svoju županiju.
S bučinim uljem “potegnuli” su i na sajmove izvan naših granica: – U Francuskoj i Mađarskoj imali smo dobru promociju ulja i koštica. Sada sudjelujemo u projektu EU koji govori o poljoprivredi u zaštićenom prostoru Mure i Drave, a zove se “Moj komadić zemlje” – ispričali su nam Mirjana, Ivana, Dino i Ivan Biber, čije je bučino ulje nagrađivano na izložbama sjeverozapadne Hrvatske.
>>Stočari iz Zagore – Odluka života bila je da se iz Zagreba vrate na selo
Bravo radni ljudi, samo tako nastavite!