Imati vlastiti vrt i priliku da usred grada uzgajamo zdravu hranu velik je privilegij. Toga su svjesni i stanovnici mariborske četvrti Borova Vas, koji su ove godine prvi put uzgojili povrće i to u vlastitom susjedstvu. Iako žive u gradu, i mnogi nikada nisu imali vrt, svoju potrebu za vrtlarstvom ostvarili su u sklopu projekta Urbane brazde, konceptu zajedničkih vrtova koji je tijekom 2012. realiziran u sklopu projekta Maribor – europska prijestolnica kulture.
Tako je na malom prostoru zaživjela velika ideja o zdravom životu u gradu, ali i o zbližavanju ljudi kroz zajednički interes i potrebu za kvalitetnom promjenom. Umjesto pasivnih i nesretnih ljudi oni su postali vrtlari.
Prvi pogled
Mariborske urbane brazde posjetila sam za hladnog i kišovitog dana pa ipak su neki od 200-tinjak članova ovog zajedničkog vrta, koji svi žive u susjednim zgradama, obišli svoje vrtove i ubrali nešto povrća za ručak ili večeru. Za mnoge od njih ovo je i zdravije i ekonomičnije rješenje od odlaska u trgovački centar pa zato dolaze čak i kada je hladno. Nekad su s prozora mogli samo promatrati sivilo kišnog dana i odlagalište otpada koje se nalazilo na tom mjestu. No općina je odlučila pokloniti im povjerenje. Prostor je iskrčen, otpad saniran, a na tom je prostoru sagrađen veliki vrt (1 ha) s drvenom ogradom i šljunčanim stazama.
Sve što treba
Cijeli je projekt zamišljen poput rimskog naselja koje je organizirano oko dvije križne ceste, uz koje se nižu mali putevi, a uz njih pravilne organske gredice. Uz povrće je zasađeno mnoštvo cvijeća i ukrasnih i aromatičnih biljaka. Svaki vrtlar ima i svoj drveni komposter, a nekoliko vrtlara dijeli i zajedničku kućicu u kojoj se nalazi velika cisterna za skupljanje kišnice. U sklopu vrta nalazi se još i dječje igralište, zajednički objekt za sastanke i poseban dio vrta za invalide s prilagođenim uzdignutim gredicama. Ukratko, sve što treba maloj vrtlarskoj zajednici.
Red i rad
Za razliku od zajedničkih vrtova koji su se u Hrvatskoj pojavili spontano i bez ikakva plana, ovdje postoji udruga i jasno postavljena pravila. Nitko se ne mora bojati da će općina jednoga dana doći, raspustiti vrtove i zamijeniti ih betonskim zgradama ili parkiralištem. Općina je ovdje partner, tvrdi Matej Zonda, koordinator projekta Urbano vrtlarstvo, i ni jedan vrtlar neće tek tako ostati bez svojih gredica. Ipak, ako se prekrše pravila udruge i ako se netko ne drži dogovora, ostali vrtlari mogu ga isključiti.
Tekuće troškove održavanja dijele međusobno, a iznose otprilike 40-50 eura godišnje. Taj bi trošak bio i manji kada udruga ne bi inzistirala na dobivanju zajedničkog ekološkog certifikata koji provodi Mariborsko sveučilište.