Od davnina su ljudi skupljali pojedine sorte sjemena da bi osigurali usjev za sljedeću godinu. Nije bilo potrebe za kupovanjem sjemena svake sezone. Tako su ljudi uzgajali sorte koje su se s godinama privikle na sve biološko-ekološke uvjete te davale najbolje prinose. Usto su radili selekciju bez moderne tehnologije. Skupljanjem sjemena s najboljih i najkvalitetnijih biljaka radili su selektiranje na osnovi veličine ploda, otpornosti na bolesti, brzine rasta.
Danas je zbog velikog broja stranih sorti vrlo teško očuvati sjeme domaćih sorti jer dolazi do križanja između vrsta. Izvorne sorte još su se očuvale u sklopu samostana i manastira gdje nema puno ili gotovo nema sijanja novih sorti. Međutim, ako i imamo neku staru sortu cvijeća ili povrća, trebali bismo znati kako je pravilno očuvati za sljedeću sezonu. Postupak čuvanja ide u tri koraka: sakupljanje, obrada i skladištenje.
Odaberite najbolje i najjače biljke za skupljanje sjemena koje treba biti zdravo i biljka bez štetnika. Vrijeme skupljanja sjemena ovisi o zrelosti biljke. Ako niste sigurni je li sjeme zrelo ili ne, potražite pomoć u literaturi.
Većina sjemena nalazi se u mahunama, tobolcima, cvjetnim glavicama ili sličnim plodovima. Uglavnom je sjeme spremno za ubiranje kada plod poprimi zlatnožutu ili smeđu boju. Naravno, ovisi o sorti. Plod treba ubrati prije nego što dođe do pucanja jer se onda sjeme raspe. Pojedine biljke ne razmnožavamo sjemenom pa vodite o tome računa, npr. krumpir. Plodove je potrebno brati za sunčana dana, nakon jutarnje rose. Plodove beremo rukom ili škarama. Skupljene plodove treba nekoliko dana ostaviti na polusjenovitom suhom mjestu.
Kad se plodovi posuše, trebao odvojiti sjeme od vanjske ljuske ili ovojnice. Izuzetak su sorte koje imaju mesnati arilus. Nakon što odvojimo sjeme, kod pojedinih sorti treba ga isprati pod mlazom vode (dinja, lubenica, krastavac i sl.) da se ispere sluz koja ga obavija. Nakon toga sjeme stavljamo na papir (najbolje novinski ili neki koji dobro upija vlagu) te ga pohranimo na polusjenovito i suho mjesto. Potrebno je (uglavnom) da stoji 7-10 dana da bi se osušilo.
Ako niste sigurni je li sjeme suho, bolje je da ostane još nekoliko dana na otvorenom nego da ga skladištimo vlažnog. Ako sjeme skladištimo vlažno, dolazi do razvoja gljivičnih infekcija i truleži sjemena. To je posebno često kod krastavaca, dinja, bundeva, tikvica i sl. Treća je faza skladištenje sjemena. Za spremanje sjemena pripremite papirnate vrećice ili staklenke (ovisi o količini i sorti) te olovku i krep-traku.
Osušeno sjeme stavite u ambalažu te na krep-traku napišite podatke o nazivu sorte (npr. salata posavka), godini berbe, mjestu berbe (npr. veliki vrt, vrt susjede Mare i sl). U pojedino sjeme (grah, bob, grašak i sl) s vremenom se zna pojaviti žižak.
Da biste to spriječili, u vrećice sa sjemenom treba staviti smotuljke lavande, koja odbija useljavanje žižaka, ili male svežnjeve lista duhana. Spakirano sjeme skladištimo na suhom i tamnom mjestu. Tako sami radimo selekciju biljaka i pokušavamo oponašati prirodu koja radi isto. Sljedeće sezone iz sjemenki će se razviti čarolija novih cvjetova i plodova te raskoš boja i mirisa.
Dodatni, ništa manje važan motiv za skupljanje sjemena jest i ekonomska računica jer nećete morati trošiti na kupovno sjeme. Ako ovako pribavite sjeme za svoje gredice, ne samo da možete sačuvati kvalitetne vrste sjemena mnogih vrsta povrća i cvijeća nego i novu sezonu započeti bez velikih troškova. A to, složit ćete se, u današnje vrijeme nije nimalo nevažno