Podrijetlom iz Male Azije, kruška se udomaćila u Perziji, a iz Perzije je potom stigla i u Europu. Uzgajala se još u staroj Grčkoj, a spominje se i u Ilijadi i Odiseji. Stari Rimljani je konzerviraju i prerađuju u marmeladu, a poznavali su više od 200 sorata krušaka. Plinije u 1. st. n. e. spominje 36 odlika kruške.
U pučkoj medicini kruška se slabo koristi jer ima malo ljekovitih sastojaka, ponajprije arbutina u listovima, za razliku od listova borovnice, brusnice, medvjeđega grožđa u kojima ga je mnogo više pa se i više koristi. Listovi, kora i cvjetovi rabe se za pojačano izlučivanje mokraće te za istjerivanje pijeska i kamenaca iz mjehura i bubrega, u liječenju bolesti optoka krvi i bubrega jer kalij smanjuje otekline prouzrokovane vodenom bolešću, za relaksiranje nervnog sustava, kod dječjih proljeva, kožne bolesti kao što je herpes zoster.
Mladi pupovi i listovi kruške vrlo su dobro sredstvo za liječenje katara mjehura i bubrega, kao i protiv noćnog mokrenja. Ljekovitost kruške pomaže u liječenju HIV – pozitivnih osoba jer jača imunološki sustav. Kruška, međutim, nepovoljno djeluje na probavni sustav, pa se savjetuje oprez pri konzumiranju.
Od krušaka se priprema poznata i cijenjena rakija viljamovka i liker kruškovac, a isto tako džemovi i marmelade. Krušku rabimo kao; adstrigent, antianemik, antioksidans, antipiretik, aromatik, detoksikant, dijetetik, diuretik, sedativ.
Kontraindikacije: stanične stijenke pojedinih vrsta krušaka različitog su sastava, iz čega proizlazi različito djelovanje kruške na zdravlje. Tako npr. biokemijski kalcijevi spojevi u kruški često izazivaju tvrdu stolicu. Sirova kruška je teško probavljiva pa se ne preporučuje osobama s bolestima želuca i crijeva. Ali kompot od krušaka vrlo je koristan i izvrsna je dijetalna hrana.
* Recepte Ivana Lesingera za pripravke od ljekovitog bilja potražite u Večernjaku četvrtkom u prilogu Dom&vrt!
>>Krumpir: omiljen prilog našeg kulinarstva liječi bolesti kože, jetre, srca...