Kupusnjače su prilično popularne na našim jelovnicima i imaju dugu uzgajivačku i kulinarsku tradiciju - osim kupusa, često konzumiramo kelj, prokulicu, korabu i cvjetaču tako da kineski kupus, koji se pojavio prije nekih 15-ak godina na našim tržnicama, ima doista jaku konkurenciju.
Stoga kod nas još uvijek ima status manje poznatoga povrća i tek rijetki posežu za njim, unatoč njegovu bogatu okusu i vrijednim hranjivim sastojcima i niskoj kalorijskoj vrijednosti. Nastao križanjem kineske raštike i postrne repe, kineski kupus, koji smo u počecima zvali pe-tsai, okusom najviše odgovara kelju. I sprema se na sličan način – na pari, s maslinovim uljem i češnjakom, kao varivo, u obliku popečaka ili kao sastojak u složencima. Isto tako, kineski kupus moguće je jesti i u sirovom obliku, kao salatu
Kinezi i Japanci često pohaju njegovo lišće, tako da vrijedi ne samo eksperimentirati s njim u kuhinji nego ga zasaditi i u većoj količini jer ćete, nakon što ga kušate biti njegov obožavatelj.
Svakako se nemojte libiti zasaditi ga u svome vrtu, bez obziera živjeli u mediteranskom ili kontinentalnom području jer će uspjeti bez većih problema. Bitno je da temperatura u vrijeme sadnje i vegetacije ne bude ispod 7 stupnjeva. Sada je pravo vrijeme da kupite njegove sadnice i nađete mu mjesto u svome vrtu.
Sredina i kraj ljeta idealno su vrijeme za njegovu sadnju – idealna temperatura za njega je od 12 do 22 stupnja, a pozicija – sunčana i s puno svjetla. Iako, dobro će uspjeti i u polusjeni. Sadite ga i njegujete isto kao i kupusnjače i u tlo koje je pogodno za njihov uzgoj. Važno i popusno tlo za kineski kupus će biti pravo rješenje. Ako je zemlja odviše rahla ili tvrda, slabije će uspjeti.
Sadnice neka budu udaljene jedna od druge oko 30 cm. Nakon sadnje redovito zalijevajte sadnice, jer kupus ima plitko korijenje koja zahtijeva vodu, ali u manjoj količini. Prve odrasle plodove možete očekivati u listopadu.