FOTO Oaza za užitak u Splitu: Zelena terasa na krovu zgrade

Projektirao je desetke zgrada i stotine stanova, a za svoj dom izabrao je prvi kat u zgradi Lazarica, preko puta splitskog KBC-a, s pogledom na zid susjedne zgrade. Arhitekt Vjekoslav Ivanišević od svog je stana stvorio oazu okruženu zelenilom i ljepotom, zahvaljujući atraktivnom krovnom vrtu koji je svojedobno nagrađen kao najljepši u Splitu.

Mandarina zadaje najviše briga. Vjekoslav Ivanišević kaže da se godinama bori za njezin život

Sam je projektirao zgradu u kojoj živi, kao i krovne vrtove koji daju drugačiju, pitomiju dimenziju življenja.

– Nemam pogled na more jer mi je draže ono intimno ozračje kada je susjed okrenut susjedu. Otvoreni prostori, poput krovnog vrta, daju sasvim drugačiju dimenziju stambenom prostoru – kaže naš domaćin.

Glavni vrtlar u obitelji

Krovni vrt Ivaniševićevih dug je sedam, a širok četiri metra i okrenut prema jugu. Biljaka nema previše, jer ih ne može ni biti na 30-ak kvadrata da prostor ostane prozračan i svijetao, po ukusu supruge Tanje.

I kutak za opuštanje je u bijelom. Tko ne bi poželio sjesti, širom otvoriti oči i uživati u ljepoti

– Najteži je problem održavanje trajno kvalitetnog zelenog tepiha. Imao sam velikih problema. Travu je teško održavati i još nemam savršen travnjak. Ovo je moj prvi vrt, nedostajalo mi je puno znanja kad sam ga počeo uređivati 2005. – ističe Ivanišević, koji je glavni vrtlar u obitelji. Supruga i kćeri su uključene, ali samo pomažu.

Crveno-ružičasti cvijet rascvjetane azaleje savršen je kontrast bijelom zidu i zelenoj penjačici

– Čim sam se počeo baviti biljkama postao sam svjestan koliko je veća odgovornost raditi s njima nego s materijalima koji nisu živi. Biljka ne smije biti u situaciji da joj je teško. Nemam znanja o svemu tome, ali tko pita, doznat će – kaže Ivanišević.

Naučio je koja biljka voli hlad, koja sunce, koliko ih rezati i zalijevati.

– Uvjerio sam se da vole kada s njima razgovarate i kada slušaju Mozarta – tvrdi. Istočni zid osvojila je penjačica, lozica, u čijim se granama kriju drvene kućice za ptice, koje nemaju stanare.

– Imamo crvendaća koji dolazi svake godine. U proljeće traži ljubav pa ode, ali zimi se uvijek vrati. Ostavljamo mu posudu s vodom, ali kućice, koje sam u punoj vjeri napravio, ptice ne zanimaju – požalio se arhitekt.

Mandarinu je posadio kao veliko stablo, očekujući da će njezini dekorativni plodovi svake zime krasiti vrt, ali nije baš tako.

– Hoće pa neće. Prošle godine imala je ravno tri ploda, pretprošle je bila krcata. Za njezin se život borim godinama. Ne znam kako žive ljudi od poljoprivrede. Zaista im se divim – kaže Ivanišević.

Važna mi je harmonija

Veliki jasmin osvaja zgradu, već je stigao do drugog kata, a u njegovim se granama ugnijezdio kos.

– Kada mladi uče letjeti, padaju po travnjaku – otkriva tajne vrta Ivanišević.

Tu su i dvije bijele ruže i bijela bugenvilija, strelicija i crvena kamelija. S druge strane je cikas, koji vrtu daje mediteranski pečat. Dio vrta uokviren kamenim vijencem namijenjen je aromatičnim biljkama, ružmarinu, lavandi, kadulji.

Krovni vrt središnji je prostor stana pa čak i znatiželjni Ami zna da nema trganja grana i grickanja lišća, a nikada mu nije palo na pamet da bi ovaj travnjak mogao služiti za ono čemu služe svi ostali.

Otvoreni prostori kao i pejzažno uređenje kuće, kazuje Ivanišević, jednako su kreativan zadatak kao i projektiranje.

– Arhitekt mora znati kako će kuća urasti u prirodu. Svaki naš dodir prirodu će povrijediti, ali ako respektiramo mjesto na koje dolazimo, uvažavamo njegove značajke i odnosimo se nježno to će rezultirati harmonijom – tvrdi Ivanišević.

NE PROPUSTITE: FOTO Za nezaboravno djetinjstvo djetetu izgradite kućicu ili tobogan