Svi koji svoj vrt oplemenjuju cvijećem znaju kako je sezona cvata zlatno vrijeme kada se sav trud tijekom godine konačno isplatio. Tada mogu vidjeti svoje biljke u punoj ljepoti, a cilj je održati ih takvima što dulje. Među mnogim trajnicama ima i onih čiji cvat nije rezerviran samo za lipanj i srpanj, nego može potrajati sve do listopada ili prvog mraza. Donosimo nekoliko takvih!
Ukrasni luk
Ukrasni luk (rod Allium) pripada vrsti bilja koja s lakoćom uspjeva u vrtu, no iznenađujuće, nije tako popularan izbor i često ga se zaobilazi. Impozantna, savršeno okrugla glava cvijeta na čvrstoj stabljici njegova je najprepoznatljiva odlika. U stvari, svaki se cvat sastoji od brojnih sitnih zvjezdastih cvjetova koji se javljaju u lipnju i srpnju. Rod Allium obuhvaća oko 500 vrsta: riječ je o paleti divno cvjetajućeg lukovičastog bilja, među kojem se ističe Allium giganteum kao jedna je od najvećih vrsta ukrasnih lukova. Može narasti od 80 cm pa sve do dva metra u visinu!
Neven
Neven je jednogodišnja ljetna biljka koja pripada porodici Compositae. Podrijetlom je iz južne Europe. Cvate od lipnja do listopada, ovisno o sorti i o vremenu sijanja. Kod nas slovi kao starinska biljka koja se od davnina mogla vidjeti u našim seoskim vrtovima, a upotrebljavala se i kao kuhinjski začin. Neven ima i ljekovita svojstva, posebice u liječenju bradavica, kurjih očiju, gnojnih rana i drugih raznih kožnih bolesti, a najpoznatija je nevenova mast. Kao vrtna biljka jako je zahvalna i nezahtjevna pa i nju možemo svrstati u biljke pogodne za početnike u vrtlarstvu. Raste bujno i grmoliko, a dobro je ostaviti dovoljan razmak između pojedinih biljaka. Odgovara joj mjesto u susjedstvu margareta i kadifica.
Jedić
Spada u porodicu žabnjaka, Ranunculaceae. Lisnati izbojci su visine od 100 do 150 cm i nakon nekog vremena pretvaraju se u cvjetne stapke. Cvjetovi su cjevasta oblika žućkastobijele pa sve do tamnoplave boje. Rastu u klasovima, a cvatu od sredine ljeta do jeseni. Jedić je vrlo otporan na hladnoću, dok vrućinu ne podnosi. Jedić voli umjereno sunčan položaj te humusno, propusno i vlažno tlo. Vrlo dekorativno djeluje u kamenjaru i gredicama i jedna je od najljepših plavih trajnica. Oprez: jedini nedostatak mu je da je vrlo otrovan. Izbjegavajte ga u vrtovima s djecom ili kućnim ljubimcima.
Indijanska kopriva
Rod Monarda svoje je ime dobio po botaničaru i liječniku španjolskoga podrijetla Nicholasu Monardesu, koji je prvi opisao i otkrio ove zanimljive biljke. Mogu rasti kao jednogodišnje, dvogodišnje biljke ili trajnice. Sjevernoamerički Indijanci listove vrste Monarda didyma koristili su za čaj. Mladi joj se listovi također mogu koristiti kao začin. Listovi ove biljke nalikuju listovima koprive. Kao samonikla raste u svijetlim šikarama i šumama te uz obale rijeka, a mogu rasti kao jednogodišnje, dvogodišnje biljke ili trajnice. Cvjetovi su joj efektne svijetlocrvene boje. Sadi se na dobro drenirano, vlažno tlo, voli sunčana mjesta. U proljeće biljke treba malčirati s dobro odstajalim gnojem ili kompostom.