Brođanka Ankica Orešković 20 godina u stanu uzgaja raznovrsno sobno bilje, od fikusa, hibiskusa i hoje do jaglaca, ciklame i zelenog ljiljana. Kako sama kaže, cvijeće je zavoljela od malih nogu, u Svilaju, gdje je uvijek bila okružena cvijećem.
– Obožavam cvijeće i prirodu. Često razmišljam kako bi bilo dobro da svaki čovjek posadi neko drvo, život bi nam bio drukčiji da je više cvijeća i zelenila. Mislim da nema osobe koja ne voli cvijeće, samo neki možda toga nisu svjesni – kaže Ankica, koja zbog nedostatka prostora dio bilja drži i u zajedničkom hodniku zgrade.
Svaki svoj cvijet uzgojila je sama. Neki od njih stari su i po desetak godina, a najdugovječnije je drvo života. To joj je najdraži cvijet, a svaki put kad ga pogleda bude se pomiješani osjećaji. Poklonio joj ga je 1991. muž, rekavši kako će njezino drvo života živjeti jednako dugo kao i on. Nažalost, to se nije ostvarilo jer je nedugo nakon toga poginuo u Domovinskom ratu.
Trogodišnja unučica Ema već sada je velika ljubiteljica cvijeća
– Cvijeće u kuću donosi iskrenost i ljubav. Toliko se vežem uz njega da zaplačem kad mi neki cvijet uvene. Najsretnija sam kada se ujutro ustanem, sjednem pokraj cvijeta i pijući kavu brišem mu list po list. Stan bez cvijeća bio bi tužan i monoton – dodaje Ankica. U brizi o cvijeću pomaže joj i trogodišnja unučica Ema, već sada velika ljubiteljica cvijeća.
Kako sama kaže, cvijeću ne treba ništa drugo osim vode. Može se i prihranjivati, mijenjati zemlju, ali najvažnija je voda, koja ne smije biti prehladna. U neke dijelove stana Sunčeva svjetlost ne dopire, ali i u takvim uvjetima cvijet uz ljubav i pažnju naraste i procvjeta. Lijepa riječ cvijeću paše kao i glazba pa često s njima razgovara. Kad na dulje ode iz kuće i susjede zamoli da popričaju s cvijećem.
Drvo života nosi brojne uspomene
Ankica je i jedna od dobitnica nagrada za volonterku godine u Slavonskom Brodu. Kaže da joj se ljubav prema cvijeću vraća jednako kao i ljubav prema djeci s mentalnom retardacijom o kojoj skrbi.
– Djeca i cvijeće su moj život. Uz njih odlazim u krevet i ustajem s osmijehom. Treba im puno njege, pažnje i strpljenja, ali ništa nije uzalud. Cvijeće mi vraća ljepotom, a djeca ljubavlju – zaključuje A. Orešković.
NE PROPUSTITE: Biljke zimi štite starim dekama i jutenim vrećama