Nastavljajući serijal Abeceda ljekovitog bilja donosimo savjete o aloji Ivana Lesingera. Aloe vulgaris Lam. je iz obitelji ljiljana, Familiae Liliaceae. Ljekranički joj je naziv Succus Aloes induratus, poznata i kao aloa, aloja, prava aloja..
Kneipp o aloji piše "Čovjek mora pribjeći sredstvu u kojem je neka sitnica djelotvorna; na taj sam način ja u aloju našao lijek". Hipokrat opisuje razna ljekovita svojstva aloje: stimulira rast kose, liječi tumor, pomaže kod problema želuca i crijeva, a Kristofor Kolumbo o Aloji je rekao: "Postoje četiri biljke koje su neophodne za čovjeka - pšenica, grožđe, maslina i aloja. Prva hrani, druga pruža radost srcu, treća osigurava harmoniju, a četvrta čini čovjeka zdravim." Suvremeni čovjek ima spoznaju o potrebi suprotstavljanja najvećoj kemijskoj agresiji na zdravlje čovjeka i okolinu, aloja mu dolazi kao dar prirode s neba.
Važna koncentracija
Uporaba aloja u ljekovite svrhe ovisi o koncentraciji soka u napitcima. Ako se koristi jako razrijeđen sok, kapi, liječi želudac (slab želudac, čir na želucu i dvanaesniku), a u većoj koncentraciji djeluje na čišćenje crijeva i organizma te potiče izlučivanje žuči. Antikarcinomsko i antitumorozno djelovanje rabi se u pučkoj medicini u pripremi raznih receptura. Kneipp hvali djelovanje aloja (Kneippove tablete) na zatvoreno debelo crijevo, ukazujući da djeluje samo uz prisutnost žuči, ali ne i ako su začepljeni žučni kanali. Uzimanje većih količina soka aloja (oralno) može jako štetno djelovati na organizam. Aloja izaziva povećanu prokrvljenost organa donjeg dijela tijela i crijeva. Poradi takvog djelovanja zabranjeno ga je davati djeci i trudnicama te ženama sklonima većem krvarenju iz maternice, kao i osobama s plućnim bolestima i hemoroidima. U pojedinim slučajevima takvo djelovanje koristimo za poticanje mjesečnice, poštujući strogo propisanu terapiju liječnika. Alojin sok rabi se u propisanim kurativama, nikako samoinicijativno, kroz duže vrijeme. Sok aloje ili prašak za vanjsku uporabu djelotvoran je u liječenju očnih bolesti, upale spojnice oka, čireva, rana i gnojnih upala rana. Emulzija za liječenje mokrog epidermitisa, opeklina II. i III. stupnja (od rendgenskog zračenja), dobije se tako da se sok aloja pomiješa s ricinusovim i eukaliptusovim uljem.
Kao laksativ
Od praška koji se dobije od soka aloja ili od samljevenih osušenih listova priprema se čaj koji se pije kod unutarnjih bolesti (jetra, crijeva, želudac), a služi za vanjsku uporabu (ispiranje rana i raznih kožnih nečistoća). Svježe odrezan list položen ploštimice rabi se za ublažavanje boli uzrokovane opeklinama, a ujedno i potiče zacjeljivanje. Aloj jača obrambene snage organizma te je izvrstan kao biogeni stimulator za jačanje organa (želudac, jetra, žuč) i imuniteta.
Antiinflamatorno djelovanje aloja (antibakterijsko i antivirusno) pomaže u liječenju oboljenja crijeva.
Prema oficijelnoj farmakologiji aloj je na popisu antrahinonskih droga (laksativna sredstva). Laksativno djelovanje uzrokuju antrakinon glikozidi koji se razgrađuju bakterijama intestinalnog trakta, i stvaraju se nove molekule – aglikoni.
PRAŠAK - uzima se jedanput dnevno, dva vrha noža. Uzimati dva-tri dana, napraviti pauzu od dva dana. Nakon toga uzima se 4, 5 puta svaki treći dan, samo koliko stane na vrh noža, jednom dnevno. Prašak aloja može se uzimati i u kombinaciji s ostalim ljekovitim biljem.
VINO - za ublažavanje posljedica zračenja - 400 g svježih listova aloja (starijih), 7 dl crnog vina, 2 paketa cikorije Franck, 2 sočne kuške, 400 g meda od kadulje u saću, 0,5 l 60% alkohola. Listove samljeti i što brže pomiješati, jer oksidiraju, s ostalim sastojcima i spremiti u poveću staklenku. Prvi tjedan uzimati tri puta na dan po jednu čajnu žličicu dva sata prije jela, a dalje uzimati tri puta na dan po jednu jušnu žlicu sat prije jela. Preporuča se barem dva mjeseca terapije.