Siječanj je tradicionalno doba prokulica na našim tržnicama, ali sve više i u našim vrtovima. Razlog je u tome što u to doba nema mnogo svježeg zelenog povrća, a posebno onoga koje se uzgaja na otvorenom. A kelj pupčar (Brassica oleracea var. gemmifera) uzgaja se upravo tako, izložen hladnoći i mrazu nakon kojeg su njegovi pupovi, tzv. prokulice još ukusniji i slađi. Ovo povrće od svojih se rođaka iz porodice kupusnjača razlikuje upravo po svojoj otpornosti na niske temperature. Vjerojatno je to zato što prokulice formira visoko iznad tla, gdje zrak neprestano cirkulira pa one nemaju doticaj s vlagom koja bi mogla izazvati truljenje. Ta osobina govori zapravo i naviše o ovoj biljci, koju zbog toga i možemo uzgajati tek kada zahladi.
U vrijeme kada u vrt obiluje povrćem prokulice zauzimaju dosta mjesta. No kada dođe zima, one će jedine ostati.
Početak
Svoje prokulice, baš kao i druge kupusnjače, obično uzgajam iz sjemena tijekom kolovoza. Sjeme tada klije brzo i presadnice brzo napreduju. Već tijekom rujna, kada se obično isprazni gredica s mahunama, sadim ih na razmak od 60-80 cm. Uvijek treba računati na impozantnu veličinu kupusnjača, čak i kada su u pitanju one koje rastu u visinu. U svakom slučaju to je idealan trenutak za sadnju jer se u to doba temperature počinju polako spuštati. Kelj pupčar čeka upravo takvo vrijeme, dane s manje sunca i temperaturu od oko 18 stupnjeva. U takvim uvjetima prokulicama, odnosno malim glavicama koje s formiraju u pazušcima listova uzduž stabljike, treba otprilike 100 dana do trenutka berbe.
Zbog težine listova i prokulica kelj pupčar potrebno je poduprijeti kolcima.
Idealno
Kada prokulice dosegnu promjer od 3-4 cm, spremne su za berbu. To, naravno, nije trenutak kada treba žurno otrčati u vrt jer prokulicama se ništa neće dogoditi čak ni ako ih zaboravimo tijekom zime. I ja znam ponekad doći zimi u svoj vrt i iskopati ih doslovno ispod snijega. Zbog visokog postotka suhe tvari prokulice se ne kvare i ne trunu pa su zbog toga prikladne i za zamrzavanje. No imate li vrt, zamrzavanje nije potrebno jer je snježni pokrivač ionako odličan čuvar kvalitete prokulica. Ipak, po mom iskustvu, najukusnije su nakon jednog ili dva mraza. Tada ih beremo samo onoliko koliko nam je potrebno, a listove i ostale glavice ostavljamo na stabljici.
Zbog težine listova i prokulica kelj pupčar potrebno je poduprijeti kolcima.
Mali trikovi
Kelj pupčar po plodoredu uvijek dolazi nakon mahunarki kako bi iskoristio maksimum dušika koji one ostavljaju u tlu. No, kako je veliki potrošač hranjiva i može bez problema doseći visinu od 1 m, potrebno mu je i dodatno gnojivo. Ja dodajem dvije šake glistinca svakoj presadnici, no dobra iskustva imam i s tekućim gnojivima, a posebno koprivinom juhom koja je odličan aktivator oslobađanja hranjiva iz tla, odnosno gnojiva. Biljke osim toga traže i mnogo vode pa im odgovara malčem pokriveno tlo i redovito zalijevanje. U takvim će uvjetima rasti brzo pa bi se mogle, ako ih na vrijeme ne podupremo kolcima, iskriviti i rasti nepravilno naslonjene jedne na druge. Uostalom, ako ste i vi među vrtlarima koji vole prokulice, tada sigurno znate što će se ovih dana naći na vašem stolu.
Iako kupusne stjenice mogu napasti listove biljke, prokulice redovito ostaju pošteđene.
Prokulice se beru kada narastu do veličine od 3-4 cm.
Dobar tek!