U šest godina podstanarstva selio sam se tri puta. I kada sam se našao u situaciji da se moram preseliti po četvrti put, odlučio sam da je vrijeme da promijenim ploču i investiram u svoju budućnost, ispričao nam je tridesetogodišnji Luka S. (podaci poznati redakciji). Došao sam u Zagreb studirati. Nakon što sam završio fakultet i našao posao, odlučio sam ovdje i ostati. Moja iskustva s podstanarstvom su osebujna su i neka bih rado i zaboravio. Ali sve je to dio odrastanja i života, znao bih se tješiti. Sjećam se da mi je posljednji stanodavac zabranio da držim psa u stanu pa sam ga morao odvesti roditeljima na selo, a o nekakvim sitnim preinakama po stanu mogao sam samo sanjati. Da ne spominjem da me o svojoj odluci da prodaje stan i da imam rok od tri mjeseca da se iselim obavijestio SMS porukom.
Druga stanodavka mi je pak znala doći u inspekciju, nenajavljena, i ulaziti mi u stan dok sam ja na poslu. Stanovi i godine su prolazili te sam shvatio sam da je vrijeme da prekinem taj nesretni niz, dignem kredit i kupim vlastiti stan. Naravno da ova odluka nije bila nimalo lagana. Ali je hrabra.
Nakon mjesec dana intenzivnog proučavanja različitih oglasnika, pronašao sam stan od 48 kvadrata, u istom naselju u kojem sam već bio podstanar, tek nekoliko ulica dalje. U mirnom dijelu grada, s puno, zelenila i dobro povezan s centrom grada. Nisam gubio vrijeme, odmah sam se javio vlasniku i dogovorio da dođem pogledati stan. Bila je to ljubav na prvi pogled. Odličan raspored, trebalo ga malo renovirati, ali dio tih radova, recimo bojenje zidova i štokova i tome slično, odlučio sam napraviti sam, uz pomoć prijatelja.
Dogovorio sam se s vlasnikom za cijenu i zamolio ga da me pričeka dok ne realiziram kredit. Počeo sam proučavati ponude banaka i uvjete kreditiranja. Neki pojmovi mi nisu bili jasni i na početku mi je sve to djelovalo jako komplicirano. No shvatio sam da su kamate na kredit niže nego ikada, pa me i ta činjenica ohrabrila. Odvažio sam se i dogovorio sastanak s bankarom. Dobio sam termin u banci i otišao na informativni sastanak. Zapravo, htio sam da mi netko objasni u detalje što mi sve treba od dokumentacije i što me sve čeka. Ljubazna djelatnica mi je sve objasnila i izračunala iznos rate.
Objasnila mi je da za stambeni kredit u eurima prve tri godine plaćam redovnu fiksnu kamatu od 2,90 posto, a nakon tri godine promjenjivu kamatu od 3,10 posto. Za iznos kredita od 80,000.00 eura na rok otplate kredita od 240 mjeseci, a mjesečna rata mi uz kamatnu stopu iznosi 439,68 eura, a nakon tri godine bila bi 446,60 eura. Kredit je osiguran hipotekom na nekretnini, a posebno me razveselilo to trošak procjene nekretnine snosi Banka. Interkalarna kamata iznosi 184,33 eura. U ukupan iznos za plaćanje i efektivnu kamatnu stopu u visini 3,17 za euro, uključen je i prosječan iznos troška godišnje premije za policu osiguranja imovine koji iznosi 198,00 kn i mjesečna naknada za vođenje računa od 9,00 kuna.
Osobna bankarica mi je napomenula da za kredit u eurima postoji rizik od promjene tečaja, jer strana valuta u budućnosti može imati manju ili veću vrijednost u odnosu na kune, ali nekako ipak računam da će i Hrvatska kao zemlja Europske unije u dogledno vrijeme uvesti euro, pa da razlike u tečaju ne predstavljaju pretjerano veliki rizik. Na kraju smo izračunali da za kredit od 80.000,00 eura nakon 20 godina banci vratim 107,942,22 eura, što mi se činilo prihvatljivim. Usporedbe radi, izračunali smo da u slučaju da se odlučim na kredit u kunama, za iznos od 596.000,00 kn prve tri godine bih plaćao fiksnu kamatnu stopu od 3 %, a nakon tri godine kamata bi iznosila 3,20 posto.
Drugim riječima, to znači da bih prve tri godine plaćao 3,305.40 kuna, a nakon tri godine 3,357.23 kune, a interkalarna kamata će iznositi 1,420.60 kuna. Ni za kredit u kunama banka ne naplaćuje naknadu za obradu kredita, a i u ovom slučaju banka ne naplaćuje naknadu za obradu kredita. Pod tim uvjetima i na taj iznos kredita, banci ću nakon 20 godina vratiti ukupno 811,418.82 kune. Za realizaciju kredita po uvjetima za klijente potrebno je usmjeriti primanja na tekući ili devizni račun u Banci, sklopiti policu osiguranja imovine i po potrebi policu osiguranja života.
Nakon što sam proučio sve brojke i porazgovarao sa svojima, ipak sam se odlučio za kredit u eurima. Sastavio sam popis dokumenata koji mi trebaju i polako počeo nabavljati jedan po jedan. Ubrzo je sve bilo spremno za potpisivanje ugovora. I dalje sam imao malu tremu kada je trebalo potpisati (ipak mi je to bio prvi kredit u životu), no pred očima mi je bio stan koji sam već u svojoj glavi namjestio i vidio se kako živim u njemu. Sada, svoj na svome, moram reći da mi je ovo bila najbolja odluka u životu. I više ne razmišljam o preseljenju.
Sadržaj nastao u suradnji s RBA