"Gospodarenje otpadom" naziv je konferencije koja se održala u prepunom amfiteatru Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu, koje je ujedno i organizator konferencije uz potporu Ministarstva zaštite okoliša i prirode.
S ulaskom Hrvatske u Europsku uniju sve su važnije industrijske prakse koje se bave modernizacijom proizvodnje s ciljem smanjivanja utjecaja na okoliš, bilo da se radi o stakleničkim emisijama ili o sustavnom gospodarenju otpadom. Hrvatska trenutno odlaže više od 85 posto otpada na odlagališta, a do 2018. godine imamo obvezu uspostaviti cjeloviti sustav gospodarenja otpadom što podrazumijeva sanaciju i zatvaranje postojećih odlagališta, kao i početak rada centara za gospodarenje otpadom. Da bismo to postigli u roku i izbjegli plaćanje penala, nužna je suradnja znanosti, gospodarstva, regionalne i lokalne samouprave, a na kraju i same države; moglo se čuti na predavanjima.
- Donošenjem Zakona o održivom gospodarenju otpadom kojim su precizno definirane obaveze i rokovi te pokretanjem akcije pojačanog nadzora „Velika čistka“ od strane Inspekcije zaštite okoliša, svi dionici sustava konačno su se pokrenuli. Znamo da uspostava sustava košta, zato smo u periodu prilagodbe Zakonu gradovima i općinama osigurali stručnu i financijsku pomoć. Samo u ove 2,5 godine realiziraju se projekti u službi gospodarenja otpadom vrijedni 512 milijuna kuna. To je više nego u 8 godina ranije, u 2 mandata bivših vlada - izjavio je Sven Müller, direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
Naglasak konferencije stavljen je na implementaciju sustava gospodarenja otpadom na području Splitsko-dalmatinske županije, a raspravljalo se o nužnosti hitne uspostave primarne selekcije otpada po kućanstvima, budućnosti odlagališta, korištenju goriva iz otpada u industriji te o centru za gospodarenje otpadom u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
- Danas u tehnološki visoko razvijenom društvu odlaganje neobrađenog otpada na odlagališta predstavlja neprihvatljivo rješenje. S jedne strane, dio gospodarstva gubi sirovine, dok se s druge problem ne rješava, samo se odgađa i prenosi budućim generacijama. Gospodarenje otpadom i emisije iz suspaljivanja goriva iz otpada ili iz spalionica ne predstavljaju tehnološki problem, već su pitanje povjerenja građana u nadležne institucije, na čemu treba raditi. Trenutno u Europi posluje preko 450 spalionica otpada, 330 postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada, jedna trećina energije u europskoj cementnoj industriji dolazi iz raznih vrsta goriva iz otpada. Pouzdanost tehnologije već odavno je dokazana - rekao je u svom izlaganju Renato Šarc s austrijske Katedre za tehnologiju i gospodarenje otpadom Sveučilišta Leoben.
Irena Relić, savjetnica ministra za projekte gospodarenja otpadom u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode istaknula je kako postoji jasna politička volja da se stvari promjene i da je gospodarenje otpadom postala jedna od prioritetnih tema Vlade.
- Uz pokretanje odvojenog prikupljanja otpada, veliki pomaci ostvaruju se i na druga dva ključna stupa uspostave cjelovitog sustava gospodarenja otpadom – sanaciji odlagališta i izgradnji centara za gospodarenje otpadom. U Hrvatskoj će biti izgrađeno 13 centara za gospodarenje otpadom čija je ukupna vrijednost oko 4,8 milijarde kuna, a za to će se osigurati 90% sufinanciranja sredstvima EU fondova do 70% i ostatak do 90% iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost - izjavila je Relić.
Na konferenciji su predavanja održale i Aleksandra Anić Vučinić, predsjednica Hrvatske udruge za gospodarenje otpadom te Sandra Tucak Zorić, pomoćnica pročelnika Sektora za zaštitu okoliša i gospodarenje otpadom Grada Zagreba koje su ustanovile kako hitno treba početi raditi na uspostavi sustava prema jasno definiranoj hijerarhiji gospodarenja otpadom koja je ugrađena u planove gospodarenja otpadom svih gradova i utvrdile kako je upravo na lokalnoj razini upravljanja najveća odgovornost.
U okviru konferencije održan je i okrugli stol na temu "Budućnost gospodarenja otpadom u Splitsko-dalmatinskoj županiji" na kojem se raspravljalo o nužnosti komunikacije svih aktera, o tome što se sve treba napraviti i čija je to zapravo odgovornost kako bi sustav godpodarenja otpadom uistinu zaživio u našim gradovima.