Koliko ste samo puta mogli čuti kako starije generacije negoduju pod navalom modernih kvartovskih kafića i žale za vremenima u kojima su se u ugodnom interijeru, s laganom glazbom u pozadini, mogle pročitati novine uz šalicu ukusno pripremljene kave. Upravo u takvo doba, zlatno doba zagrebačkih kavana, vraća i novootvorena kavana Corso, nastala na ideji 28-godišnjeg Luke Lovrića, kojem je, nakon dugogodišnjeg bavljenja ugostiteljstvom, dosadilo raditi noćne smjene te je želio otvoriti mjesto kojem će temelj biti dnevna ponuda.
Odluka je pala na otvaranje kavane jer su ga odmalena fascinirale one stare zagrebačke, a danas ih je gotovo nemoguće pronaći. I uređenje je išlo potpuno u tom smjeru te se odlučio za industrijski stil, iako je, kako i sam kaže, njegova popularnost u laganom padu. Međutim, taj trendovski stil uređenja, pomalo kontradiktorno, odlučio je osvježiti podsjetnicima na vremena kako je nekad izgledalo ispijanje kava.
Stoga, mjesto nabave detalja nisu bile popularne trgovine namještaja, nego stari tavani, podrumi, buvljaci i antikvarijati, a u tomu mu je najviše pomogao Igor Recek, popularno zvani Gangster. Njegov je hobi čišćenje starih tavana i podruma, a kroz godine je naučio prepoznati vrijednost pojedinog predmeta pa danas bez problema sortira predmete ovisno o tome idu li u daljnju prodaju ili u otpad.
Osim podruma i tavana koji oživljavaju sjećanja na stare zagrebačke obitelji, dio predmeta je s buvljaka i iz antikvarijata, ali i iz privatnih kolekcija. Iako je Lovrić marljivo prije otvorenja skupljao detalje, njih je trebalo pažljivo odabrati i rasporediti pa je tu ulogu dobila Nevena Tomulić, zahvaljujući kojoj je prostor oživljen. Vođeni Lovrićevim idejama, studio Diz Viz i Ivica Mamić zaslužni su za trodimenzionalne vizualizacije, dok je Tomislav Gudlin tijekom cijelog projekta pomagao svojim umjetničkim idejama.
A mjesta za različite ideje bilo je mnogo jer je riječ o prostoru u kojem je oko 120 četvornih metara uslužnog prostora te se nalazi u kompleksu popularnog imena “staklenjak”, koji je pedesetih godina građen upravo za – ugostiteljstvo. Za to vrijeme ovaj je objekt bio iznimno moderan i napredan te je predstavljao preteču trgovačkog centra. Naime, u prizemlju se nalazila samoposluga, na katu je bila trgovina s odjećom, a napravljen je i prostor za dječji vrtić i njegovo dvorište. Takva robna kuća obuhvaćala je sve potrebe tadašnjeg kvarta, a otvoren je bio i snack bar te su se održavali plesnjaci, različite zabave, svadbe i krstitke.
No, krajem sedamdesetih godina sve je stalo i prostor više vremena biva napušten nego useljen – tek je tu i tamo dan u najam nekom uredu. Zadnjih dvadesetak godina prostor je bio devastiran pa su njegovi goli zidovi i razbijena stakla bili pravi izazov. Međutim, Lovrić ga je uspješno svladao jer su gosti prepoznali vrijednost ovakvog “old school” prostora te su već u šest ujutro poslužene prve kave radnicima koji rade od sedam, njih zamjenjuju umirovljenici do 11 sati, a nakon toga dolaze poslovnjaci u pauzi. Večeri su rezervirane za opuštanje uz zavidnu ponudu craft piva ili vina, a za što god se odlučili, jedno je sigurno – vraćat ćete se na novo putovanje u zagrebačku prošlost.