Kada imate viziju, i od stare kuće, u ovom slučaju kamene kuće iz 19. stoljeća, moguće je napraviti idealan dom. Upravo to dogodilo se u Boki kotorskoj. Vlasnica, ujedno i dizajnerica interijera Tanya Nikolić, uspjela je staru ruševinu u ambijentalnom selu iznad Tivta u Crnoj Gori pretvoriti u pravu oazu za odmor. Tu ljepotu i potencijal čak je prepoznala i Svjetska turistička organizacija, koja za kuću kaže:
– Selo Gornja Lastva nalazi se na 300 metara nadmorske visine, u zaleđu Tivta, na padinama brda Vrmac. Lijepo je to tivatsko selo, posebno zanimljivo za obilazak tijekom ljetne sezone i u jesen, kada se posebno ističe njegova ljepota kroz šarene vrtove i ukrašene kamene međe, a uz sve to uživat ćete u božanstvenom pogledu na Bokokotorski zaljev. Danas predstavlja posebno vrijedno ruralno područje. Kamene stazice i kuće, šareni vrtovi, starine i ljekovito bilje samo su dio onoga što možete vidjeti u ovome malom raju.
Inače, kaže nam vlasnica, u Statutu grada Kotora Gornja Lastva spominje se u XVI. stoljeću kao dio kotorskog okruga. Selo ima oko 20 kamenih kuća koje su vrlo jednostavno građene. U većini seoskih dvorišta možete vidjeti rešetke grožđa, unutarnje vrtove, kamene klupe i male cisterne s vodom. Tu su i zanimljiva “pila”, koja krase gotovo svaki vrt, nešto slično kamenim koritima pravokutnog oblika u kojima se nekada davno držalo ulje, a tu su i kameni stolovi i klupe izrađeni iz jednog dijela. Unatoč činjenici da su stari više od pola stoljeća, i dalje odolijevaju zubu vremena. Ali, zanimljivo je čuti kako je Tanya došla do Gornje Lastve i kuće u koju se zaljubila na prvi pogled.
– Naša priča počinje, kako to obično biva, slučajno, plovidbom s Cipra za Crnu Goru 2018. Nismo bili u Tivtu dobrih 30 godina i eto oduševljenja! Priroda je uvijek bila i ostala čarobna, Boka je jedinstven prirodni fjord u ovom dijelu svijeta i zaista je nestvarno lijepo. Na tu prirodnu ljepotu nadovezao se Porto Montenegro svojim luksuzom i ekskluzivnošću, prelijepom arhitekturom koja se savršeno uklopila u ambijent mora i planina – opisuje dizajnerica te dodaje:
– Naravno, odmah sam se “bacila” na traženje novog projekta i ne sanjajući da će me traganje odvesti u okolna brda, u jedno od dva najljepša ambijentalna sela na svijetu, baš iznad Tivta. Vozeći se kvadovima okolo naokolo, u šumi među ruševinama vidjeli smo znak “for sale”. Kuća je bila u lošem stanju, s urušenim krovom, ali dobrim zidovima koji odolijevaju vremenu. Za mene to je bila ljubav na prvi pogled! – ispričala je.
Kako je Gornja Lastva ambijentalna sredina i uvjeti gradnje strogo su regulirani, izvana sve mora izgledati kao u stara vremena. Pravi izazov! A izazov je bila i sama restauracija.
– Prvo borba s birokracijom za dozvole, revizije, traženje izvođača radova... Uz koronu i restrikcije cijeli projekt završen je u nepune dvije godine. Kuća je učvršćena serklazima, a drevni zidovi injektirani su i ojačani metalnom međukatnom konstrukcijom. Radovi su uglavnom izvođeni po metodama starih majstora. Uključujući i krov, koji je slagan kao u stara vremena... I na sve to smo implementirali i moje ideje vezane za interijer – objašnjava proces Tanya.
– I dok mi je namjera bila da izvana stopostotno očuvam i obnovim kuću, unutra sam željela nešto potpuno drukčije od interijera u sličnim starim kućama. Zamislila sam skandinavski minimalizam s tek ponekim kamenim zidom kao akcentom, modernim elementima kao što je mikrotopingom pokriven pod. Pa na sve to i kapljica ruralnog: cjepanice poslagane na pod oko kamina, grube starinske police za knjige i stol u blagovaonici tretiran plamenikom da bi izgledao kao da ga je nagrizao zub vremena... Našlo se mjesta i za starinske ispucale grede na stropu koje sam dobila na poklon i koje su nekoć krasile palaču u Perastu. Tu je i pravi kamin, naravno, koji se pali svaku večer – opisuje dizajnerica proces uređenja. Namještaj je jednostavnih linija, u svijetlosivoj, antracit, prljavoružičastoj i maslinastozelenoj boji.
– Kuhinja, škure, fotelje i jastučići u dnevnoj sobi u maslinastosivoj poslužili su mi da “uvedem” eksterijer u interijer. Željela sam da te masline koje rastu oko kuće postanu dio interijera. Kontrast je antracit zid i luk od rozikastog kamena koji “uramljuje” pogled iz dnevne sobe na maslinastozelenu kuhinju. Odvlači pogled preko drvenog stola kroz vrata u horizont, prema morskoj pučini – ističe.
Unutar kuće sve je moderno, zvučnici u svim prostorijama, podno grijanje, sistem za hlađenje i grijanje, sigurnosne kamere, Velux krovni prozori s roletama i otvaranjem na daljinski... U kuhinji je SMEG-ova bijela tehnika, dok su sanitarije s potpisom Villeroy & Boch.
– Naravno, trudila sam se sačuvati sve šarmantne starinske elemente koje sam zatekla u ruševini… “Panjega” je služila za skladištenje stvari, nešto kao police. Istakla sam je spot rasvjetom. Vidjenica ili vidionica ostavljena je da se vidi, u garderobnom je dijelu. “Pilo” koje je bilo u kući (ukopano u temelj kuće) iznijela sam napolje i posadila u njega cvijeće – opisuje dizajnerica do u detalje sve zahvate koje je odradila na kući.
I dok je ovaj projekt gotov, pred Tanyom je još puno posla, naime, na imanju su još dvije kuće koje također planira urediti, a sve s ciljem očuvanja autohtonih sela koja polako tonu u zaborav.