Iako je poznata i u starim kulturama, popularnost mrkve počinje u 17. stoljeću zahvaljujući agronomima i uzgoju nekoliko sorti mrkve.Danas ova biljka ima mesnati, debeli korijen intenzivne narančaste boje i zelene, peraste nadzemne listove. Korijen ima slatkastu hrskavu teksturu, dok su listovi gorki.
U mrkvi ima 86 posto ugljikohidrata, 6 posto bjelančevina i 5 posto masti. Mrkvom se zadovoljava čak 308 possto dnevnih potreba za vitaminom A, a odličan je izvor i vitamina K. Narančastu boju mrkvi daje karoten, tvar iz koje se u našem organizmu sintetizira vitamin A Otporna je na hladnoću, sjeme može proklijati i niknuti već pri temperaturi od 3-5 °C. Mlade biljčice nakon nicanja relativno su otporne na niske temperature i podnose mrazeve do -5 °C .
Iako ima dobro razvijen korijen koji biljku može opskrbljivati vodom iz dubljih slojeva tla, gredice mrkve treba zalijevati. Za svoj rast zahtijeva blago kiselo tlo, pH od 5,5-6,5 . Gredice s mrkvom treba redovito plijeviti. Nestrukturirana i teška tla, primjerice, glinovita tla nisu pogodna za uzgoj. Bolje uspjeva na pjeskovitim tlima.
Primjena: Nezamjenjiva namirnica koja se često koristi u kulinarstvu - u juhama, salatama, kolačima, kao prilog... Odlična je i kao svježa grickalica.
Napomena: Mrkva je veliki izvor antioksidansa - karotenoida, koji pomažu u zaštiti od bolesti krvožilnog sustava, tumora, regulaciji šećera u krvi te poboljšanju vida.