Turski karanfil često susrećemo u vrtovima naših baka. Domovine su mu Koreja i Kina, a spada u porodicu karanfila, Caryophyllaceae. Razgranat je i u obliku grma, listovi su zelene ili plavozelene boje, izduženi. Cvjetovi su mirisavi, skupljeni u cvjetne glavice, rubovi latica su nazubljeni.
Turski karanfil se uzgaja kao jednoljetnica ili kao dvoljetnica. Sjeme dvoljetnica sije se u lipnju, a cvatnja je iduće godine od lipnja do kolovoza. Jednoljetnice se siju od siječnja do travnja u kijalište, presađuju su u svibnju na gredicu i cvatnja je iste godine od srpnja do rujna. Turski karanfil nije zahtjevan glede uzgoja. Voli plodno, dobro propusno tlo te osunčan položaj. Treba ga redovito i ravnomjerno zalijevati te redovito uklanjati ocvale cvjetove da bi se produžilo razdoblje cvatnje.
Od mraza ćemo ga zaštititi tako da ga pokrijemo grančicama crnogorice. Turski karanfil sadi se na mješovite gredice, u kombinaciji s trajnicama, a osobito su pogodni za sadnju u posude te za kamenjare i obrube gredica. Idealan je kao rezano cvijeće za vazu.
Primjena: sadi se na mješovite gredice, za obrube gredica, niske sorte sade se u tegle ili sandučiće, za kamenjare, za vaze, za rez.
Napomena: turski karanfil omiljen je kao rezano cvijeće jer se dugo drži u vazi i lijepo miriše. Prije stavljanja u vazu treba odstraniti donje listove da u vodi ne istrunu.