Šeboj pripada porodici krstašica, Cruciferae. Kao jednogodišnja biljka uzgaja se da bi se osigurala cvatnja sve do kasne jeseni. Najčešće se uzgaja kao dvogodišnja biljka i tada cvate od travnja do srpnja. Šeboj cvate prekrasnim, mirisavim žutim cvjetovima.
Najzastupljenija su dva uzgojna oblika; prvi u obliku grma, jako razgranati ili drugi, velikocvjetni koji cvate na samo jednoj stapki. Velikocvjetni šeboj za rast zahtijeva najbolje vrtno tlo, dok grmoliki nije zahtjevan glede uzgoja. Odgovara mu svako vrtno tlo i sunčan položaj. Ako je zemlja plodna i glinovita, šeboj se na istome mjestu može zadržati i do četiri godine.
Sije se u svibnju u hladno klijalo. Kada niknu mlade biljčice, potrebno ih je pikirati. Rasađuju su u lipnju i srpnju na željeno mjesto u vrtu na razmak od 20 do 25 cm. Takve mlade biljčice neotporne su na hladnoću, pa ih je potrebno zaštititi tijekom zime. Patuljasti šeboj prikladan je za sadnju u kamenjare te na gredicu u kombinaciji s ostalim jednogodišnjim i dvogodišnjim cvijećem. Više sorte prikladne su za sadnju u grupama, za vaze i rez.
Primjena: za gredice u kombinaciji s trajnicama i sezonskim cvijećem, za kamenjare, za sadnju u tegle, za rez.
Napomena: Ako vrt u kojem rastu mlade sadnice šeboja nije zaštićen, postoji mogućnost da ga pojedu zečevi. Zbog toga u jesen sadnice presadite u lonce i stavite ih u zaštićenu, hladnu i zatvorenu prostoriju.