– Triba to voli’t. Kad posadiš trs pa ga gledaš kako raste... Poslin dice i obitelji, to je nešto najlipše i najvažnije. Sadija san ja i masline, iman 150 stabala, volin i nji, al’ ne tol’ko k’o lozu – pričao nam je Šime Škaulj iz Nadina, ravnokotarskog sela na čijem ulazu putnike dočekuje ploča s natpisom da ste stigli u najekološkije misto u Hrvatskoj.
Takvi su – ekološki – i Škauljevi vinogradi od čijeg će grožđa spravljeni cabernet sauvignon i merlot uskoro biti i službena vina u Europskom parlamentu. Uz ova dva, u 330 četvornih metara Škauljeva podruma spravljaju se i syrah, cuvée, maraština i desertno crno vino.
Šime je svoj cuvée nazvao Tomislav, po sinu. Kvalitetu ovih vina odavna je prepoznala i struka pa je vinarija Škaulj dobitnica brojnih priznanja i medalja. Na manifestaciji Decanter u Londonu, kamo je stiglo 15.200 uzoraka vina iz cijeloga svijeta, Škauljev je cabernet sauvignon prije dvije godine ponio titulu najboljeg crnog vina, a vlasnik je u Nadin, kao rezultat ukupnog poretka, donio srebrnu medalju.
Plastika je zabranjena
Sva Škauljeva vina na tržište stižu u buteljama.
– Vino u plastičnu kantu livat’? Pa to je zločin prema vinu! – kaže Šime Škaulj dok nam pokazuje svoje imanje.
Sa suprugom Dušankom, sinom Tomislavom i snahom Elvirom na gospodarstvu uzgaja i sedamdesetak pura, barem stotinu pilića i pedesetak janjaca koje najčešće pod pekom pripremaju za goste. U ponudi imaju i maslinovo ulje koje, kao i vino, nosi ekoznak. A u sklopu seoskog domaćinstva nalazi se i kušaonica uređena u dalmatinskom stilu u koju se može smjestiti stotinjak vinoljubaca. Posla uvijek ima, grupe stižu najavljeno, no mnogo je tu i putnika namjernika koji su čuli za Škauljeva vina ili o njima čitali na internetu, pa su se došli uvjeriti, kušati i kupiti.
Vina mjeseca svibnja u LA
Svake godine ovaj vinar povećava površinu svojih vinograda. Nedavno je kupio još zemlje, tu će na gotovo četiri hektara zasaditi pošip i shiraz. Kad i tu lozu stavi u zemlju, imat će 11, 5 hektara vinograda. Tada će pokušati i doći do sredstava iz europskih fondova. Do sada Šime Škaulj nije dobio ništa bespovratno.
Dok priča o nakani da dogodine iza svoje kuće, a nedaleko od arheološkoga nalazišta, podigne kamenu vilu s koje će pogled pucati na Starigrad Paklenicu, Lošinj i Kornate, i koja će imati bazen i saunu (projektna dokumentacija već je gotova), pa da smještajnim kapacitetom zaokruži ponudu svoga OPG-a, prisjetit će se da je kao dječak često maštao o tome da se u životu bavi bilo čime, samo ne poljoprivredom.
Foto: Dino Stanin/PIXSELL
Od malena je Šime svojima pomagao koliko je mogao, što u polju, što čuvajući pure pa ovce, što goneći konje. Njegov je otac uvijek imao oko sedam tisuća loza. Godine su donijele svoje, priliku da ode u Njemačku ili Ameriku nije želio iskoristiti i danas Šime Škaulj ima 40.000 loza. Njegova se vina mogu naći u Njemačkoj i Americi, gdje su ovoga svibnja u restoranima Los Angelesa proglašena vinima mjeseca. Izvozi i u Poljsku i Crnu Goru, a tržište će se, sasvim je to sigurno, širiti još i više, baš kao što svake godine Škauljevi šire svoje vinograde. Ni trenutka, kaže, nije zažalio što je umjesto kakvog bijesnog mercedesa kupio traktor i krenuo raditi.
Sve je počelo kad se nakon rata s obitelji vratio u Nadin. Supruga Dušanka i on u godinama progonstva uspjeli su uštedjeti nešto novca prodajući voće i povrće. Povratkom kući u Šimi se upalila neka stara žarulja, koja je iskrila godinama prije, kada je još bio turistički djelatnik u hotelu u Zadru.
Redovi dugi 1,2 km
– Turisti su dolazili i pitali koje im vino možemo preporučiti, a mi nismo imali ni jedno registrirano vino. Kad smo se vratili kući, zasadili smo nove vinograde jer su naši stari u ratu propali. U početku smo prodavali grožđe, a onda sam pomislio: zašto ne bismo i mi počeli proizvoditi vino. Tako je krenulo. Prije jedanaest godina registrirali smo OPG, a od 2010. svaka boca našeg vina nosi ekoznak. Za lanjsku berbu dobili smo certifikat za izvoz – pripovijeda Šime Škaulj dok stojimo na parceli u Nadinskom Blatu, pokraj jednog od njegovih vinograda kojemu se u dužinu ne vidi kraja jer su redovi dugi po 1200 metara.
– Potražnja za našim vinima veća je od ponude – kaže Škaulj.
On bi se rado s nekim udružio, ali naši ljudi zaziru od zadrugarstva.
– Ne možeš na veliko tržište ići sa 100 tisuća boca vina. Vjerujem da je zadrugarstvo ubuduće realnost, iako ga naši ljudi smatraju reliktom prošlosti – govori ovaj poljoprivrednik koji je svoj kraj proslavio u cijelome svijetu, pa tako za Nadin sada znade i švedski kraljevski par koji je prošle godine posjetio Škauljevo imanje i, naravno, oduševio se vinima. I gostoprimstvom Škauljevih.
Lijepo!