Ako planirate iskoristiti rujan za sadnju biljaka, odličan izbor je bugenvilija, krupna, visoka penjačica koja bez problema može narasti više od desetak metara u visinu i nositi golemu količinu lišća i cvjetova. Kako bi podnijela sav taj teret, njezino deblo mora biti snažno i široko. Upravo zato ova se penjačica ne smije saditi neposredno uz zid kuće.
No to nije jedino pravilo. Jednaku pažnju važno je posvetiti i dubini sadnje. Naime ove se vrsta, za razliku od većine drugih trajnica, mora saditi dublje nego što je rasla u uzgojnoj posudi. Najsigurnije je posaditi ih čak 10-15 cm dublje od razine posude. Na taj način, biljka ima veće šanse da preživi hladne zapuhe i niske temperature koji su najčešći uzrok propadanja bugenvilije.
Različite vrste bugenvilija najbolje je razlikovati po obliku listova. Ako su oni izduženi, riječ je o vrstama koje cvatu u proljeće. Bugenvilija (bugenvila, bogumila) biljka je koja voli mnogo sunca, pa o tome svakako treba voditi računa pri sadnji. No čak i ako je posadimo duboko, na sunčanom mjestu i redovito zalijevamo nakon sadnje, uspjeh može izostati.
Naime treba znati da je bugenvilija podrijetlom iz tropskih predjela Južne Amerike, gdje prolazi razdoblje mirovanja i razdoblje intenzivnog rasta i cvatnje. Budući da se cvatnja poklapa sa sezonom kiša, bitno je da bugenviliji svakako tijekom proljeća i ljeta osiguramo dosta vode, zimi zalijevanje treba doslovno zaboraviti.
Bez redovitog orezivanja bugenvilija ne može pokazati svoj maksimum i nikad ne cvjeta bujno i obilno. Najtipičnija i najomiljenija bugenvilija naše obale (Bougainvillea glabra Formosa), ružičastih cvjetova i bujna rasta, cvjeta najljepše tijekom ljetnih mjeseci. Njezino orezivanje možda je nabolje usporediti s orezivanjem vinove loze. Potkraj zime, odnosno prije početka vegetacije, biljke se oblikuju tako da ostavljamo samo glavne grane, tzv. vodilice. Sve izboje koji su se pojavili uzduž glavnog debla, obvezno uklanjamo jer i oni nepotrebno iscrpljuju biljku. Ostavljamo samo one grane koje će sljedećeg proljeća formirati krošnju, a ljeti procvjetati. Riječ je, dakle, o bugenviliji koja cvate uvijek na svježim, jednogodišnjim izbojima.
No treba znati da postoje i drukčije sorte, one koje cvatu u proljeće. Njihovi se cvjetovi pojavljuju na dvogodišnjim izbojima pa se stoga orezuju tijekom ljeta, odnosno nakon proljetne cvatnje. To su bitne razlike pa, ako ove jeseni planirate posaditi bugenviliju, obavezno budeite sigurni da imate onu vrstu koja cvate u proljeće.