Datum 13. prosinca većinu će asocirati na blagdan sv. Lucije. Kako je to jedno od najčešćih ženskih imena u posljednjih 20-ak godina u Hrvatskoj, vjerojatno svatko ima barem nekoliko osoba kojima će toga dana uputiti čestitke.
Običaja da se na taj dan sije pšenica koja će do Božića narasti i postati dio cijele blagdanske priče malo će se tko sjetiti. Kako se gotova, već izrasla, može kupiti vrlo povoljno na svakom koraku u predbožićno vrijeme, tradicija sijanja pšenice, simbola rađanja, novog života i blagostanja, polako iščezava.
Usto, nekoć je sijanje pšenice kod kuće bilo bitno jer se vjerovalo da će o izgledu pšenice (boji, gustoći, visini) ovisiti i kakav će biti urod iduće godine. Često nas u nakani da posijemo pšenicu obeshrabri uvjerenje kako je to komplicirano i kako nam taj pothvat zasigurno neće poći za rukom, naročito ako nemamo iskustva u vrtlarskim aktivnostima i uzgoju kućnog bilja.
Doduše, zna se dogoditi da bude rijetka ili nedovoljno velika, za što je kriva nedovoljna klijavost sjemena i rast u nepovoljnim uvjetima.
Da bismo to izbjegli treba osigurati što idealnije uvjete za rast pšenice, a to bi značilo nisku posudu, umjerenu temperaturu u prostoriji gdje se nalazi te pravu poziciju. Prozorska daska ili mjesto s dovoljno sunca bili bi idealni.
Iznimno bitno je svakodnevno je zalijevati, ali ne i pretjerivati s količinom vode. Najbolji recept za uspjeh je sljedeći: na sloj vrtne zemlje stavite na podlogu i lagano prstima pritisnite sjeme klijave pšenice i zalijte. Osim u zemlju, pšenicu se može zasijati na komad navlažene vate. Način njege isti je kao i kod one zasađene u zemlju.