Kad su prije tri godine razmišljali što će s neobrađenim komadom zemlje u blizini Zagreba, Rajka i Goran Miljković nisu ni slutili kud će ih to dovesti. Danas imaju obiteljsko-poljoprivredno gospodarstvo na kojem uzgajaju steviju, a prije par mjeseci na policama jednog trgovačkog lanca i ljekarni našao se i proizvod od njihove stevije, tekuće stolno sladilo, za koje su dobili i rješenje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
– Ni suprug ni ja nismo imali nikakva iskustva u radu na polju. Ja sam cijeli radni vijek provela u banci, a suprug je komercijalist – prisjeća se R. Miljković početaka. A sve su, kaže, počeli naopako.
Znanje i praksa
– Znali smo da želimo saditi neku kulturu koja je klasična za kraj u kojem živimo. Nismo znali što, a da bude dovoljno profitabilno i relativno sigurno za prodaju – zapisala je i u svojim bilješkama gospođa Rajka. U to vrijeme pročitali su neke tekstove o steviji i to je bilo to.
– Za početak smo analizirali zemlju da vidimo može li na njoj stevija uspijevati. I zatim smo potražili savjete profesora Brune Novaka s Agronomskog fakulteta, čije ime se pojavljivalo uz sve što smo čitali o steviji – priča naša čitateljica. Dodaje kako je profesor Novak s njima podijelio sve znanje koje je o steviji imao, no ipak nisu bili spremni na ono što ih je u praksi dočekalo.
– Napravili smo jako puno grešaka. Prvo smo loše obradili zemlju, na površini je bila dobro usitnjena, a već vrlo plitko gruba i loša za sadnju. Imali smo premalo sadnica pa smo sadili prekasno – priča gospođa Rajka. I na kraju, kad je već trebalo brati, oni su otišli na moru. Kaže, činilo im se kako biljkama baš ništa ne fali i da ih mogu ostaviti same. A kad su se vratili, stevija je već bila u cvatu.
– Mora se brati prije cvatnje jer je količina steviozida u biljci tada najveća, ne smije se dozvoliti razvoj cvijeta. Na greškama smo naučili i da se smije nabrati toliko stabljika s koliko se u istom danu stigne skinuti lišća. Inače uvene na stabljici i teško ga je skinuti – kaže naša sugovornica.
Unatoč svim greškama, već prve godine imali su uspjeha. Danas je na njihovom imanju veličine 2,5 tisuće metara četvornih zasađeno 10.000 biljaka zaštićenih folijom. Tako nema onečišćena, a folija ujedno štiti od isušivanja pa se i navodnjavanje manje koristi. Godišnje imaju dvije berbe, s tim da druga daje 50 do 60 posto prinosa prve. Po biljci uberu 20 do 30 g suhog lišća, a ukupno dobiju 15 kilograma. Od toga se proizvede 40 litara tekućeg sladila.
– Otkad smo počeli, ovo je obiteljski posao. Uključena su djeca, bake, djedovi, prijatelji i prof. Novak. Sjećam se da su djeca na početku govorila zar zbilja idu na polje raditi kao seljaci, a danas znaju i mogu sve bolje od mene – zaključuje R. Miljković. Njezine riječi potvrđuje i najstarija kći, 17-godišnja Anja Miljković.
Ponosna na roditelje
– Moja braća i ja bili smo jako protiv toga. Smatrali smo da je to što su roditelji htjeli sa stevijom potpuni gubitak i novca i vremena. Skoro svakodnevni rad na polju bio je previše za nas, lijenu gradsku djecu. Kako je vrijeme prolazilo shvatila sam da nas je to sve zbližilo. Drugi ljudi su nedjeljom spavali, a mi smo radili na polju i zbijali šale na račun cijele te situacije. Nije mi žao niti jednog trenutka provedenog na polju.
Ponosna sam na svoje roditelje što su imali toliko hrabrosti, a slušajući priče ljudi kojima je naša stevija puno pomogla shvatila sam da se sav rad i trud isplatio. Nisam dijabetičar i nemam naviku koristiti steviju toliko često koliko bih trebala, ali je koristim u limunadi i čajevima. Okus je drugačiji, ali mi ne smeta jer je to što pijem potpuno zdravo i prirodno. Limunadu sa stevijom često nosim i u školu pa je piju i moji prijatelji – kaže najstarija kći u obitelji Miljković i dodaje da su njezini prijatelji oduševljeni tom limunadom. Zato se nada da će steviju prepoznati i prihvatiti i ljudi koji nemaju dijabetes pa i djeca.
Hrvatski proizvod
Tekuće stolno sladilo dobiva se posebnom metodom
Iz samljevenog suhog lišća stevije ultrazvučnom ekstrakcijom dobiva se tekuće stolno sladilo u kojem završavaju svi sastojci lista, a ne samo steviozid. Tako sadrži i klorofil, pa je zato i zelene boje. Između ostalog sadrži K, Ca, Cr, Fe. Mg, proteine, beta karotene, polifenole, sterole, terpene, flavonoide, tanine. Ovom posebnom tehnologijom proizvodi se u tvrtki Magdis d.o.o. Tekuće sladilo može se pronaći na policama DM-a i u 40-ak Joukhadar ljekarni, a cijena bočice od 50 mililitara je 39 kuna.
Suho lišće stevije i zeleni prah
Tonik pojačava apetit i regulira probavu
List stevije može se koristiti za čajeve, samostalno ili u kombinaciji s nekim drugim biljkama, npr. mentom. Listovi se mogu miksati direktno u sokove, a od njih se može raditi i tonik koji pospješuje probavu.
– Stevija je bazična, a većina onoga što jedemo je kisela – objašnjava prof. Bruno Novak. Kupke pripremljene od praha imaju antimikrobno djelovanje pa su blagotvorne za kožu. Dijabetičari koji koriste njihovo zeleno tekuće sladilo, kaže Rajka Miljković, svjedoče i o drugim pozitivnim promjenama otkad ga uzimaju.