Ona je ostvarila svoj san i hobi pretvorila u posao budućnosti!

Ja sam svoj san pretvorila u javu, ističe Antonija Zelenika, 45-godišnja domaćica iz Velike kraj Požege. Ona je godinama, kao i svaka druga domaćica, kuhala fine domaće pekmeze za svoju obitelj, uglavnom od šumskih plodova ili onih koji nisu tretirani kemijskim sredstvima. Kako su svi hvalili njezine domaće proizvode odlučila je malo proširiti svoju proizvodnju.

Puno posla

Da je na pravom putu potvrdilo je i njezino sudjelovanje na hrvatskim festivalima džemova, pekmeza i marmelada u Dubrovniku. Tu je Antonija pokupila brojne zlatne, srebrne i brončane medalje za različite marmelade i pekmeze. Osvojene nagrade, a uz to i sve veći interes kupaca, bili su dovoljan poticaj da počne razmišljati o pravoj proizvodnji. Zbog toga je prije tri godine na 0,6 hektara posadila šipak, ekološki ga uzgaja, za što je dobila i certifikat.

– Kupcima je drago da mogu kupiti pekmeze koji se prave na starinski način i to od sirovine koja je ekološki uzgojena. Takvi pekmezi se ne mogu nigdje kupiti niti se mogu uspoređivati s industrijskom proizvodnjom. Posla oko kuhanja ima jako puno. Treba prvo dosta vremena da se šipak nabere. Prije sam znala obići i tri sela da naberem dvije kante. Sada to više nije potrebno jer imam vlastiti nasad. Iako je u njemu dosta posla, jer puno toga obavlja se ručno, a uz to i sredstva za gnojidbu i zaštitu također sami izrađujemo, osjećam se dobro jer znam da radimo zdrav i kvalitetan proizvod. Nasad gnojimo pripravkom od kopriva, a tretiramo ga pripravkom od propolisa. U proljeće protiv štetnika koristimo bijelo ulje. Ručno okopavamo biljku i još četiri do pet puta godišnje kosimo travu. Šipak beremo ručno pa na taj način čuvamo biljku od oštećenja – objasnila je gospođa Antonija.

Najteže pasirati

Pored nasada šipka ima i nasad od 60 stabala bijele i plave starinske šljive, od kojih također pravi pekmeze. U manjim količinama kuha i pekmeze od višanja, marelica, šumskih kupina, bazginih bobica. Kako je ove godine nasad šipka došao skoro u pravi rod, bit će ga oko tri tone, Antonija je za kuhanje pekmeza nabavila kazan od inoxa u kojem odjednom može kuhati 50 do 60 litara. Kupila je i profesionalnu pasirku koja joj uvelike skraćuje vrijeme pasiranja šipka, jedan od najtežih dijelova pripravljanja pekmeza.

Da je domaćica Antonija pogodila što tržištu treba potvrdila nam je i mr. sci. Marija Ševar, rukovoditeljica Odsjeka za ekološku i integriranu poljoprivredu u Poljoprivredno savjetodavnoj službi.

– Samonikla divlja ruža, ili kako se kod nas još kaže šipak, posvuda raste, ima ga na svim kontinentima. Nažalost, u Hrvatskoj ima tek nešto manje od dva hektara posađenog šipka u ekološkom uzgoju. Većina šipka se uvozi i to najviše iz Čilea i Argentine. Kada se počela kod nas poticati sadnja voćnih vrsta, svi su uglavnom išli saditi jabuku pa šljivu i krušku, a šipak i slične voćne vrste su ostale zapostavljene – objašnjava mr. sci. M. Ševar.

I dok šljivari i ostali voćari danas imaju problema s tržištem, Antonija koja je odabrala pravu voćnu vrstu, koju uz to sama prerađuje, za sada bez problema prodaje svoje proizvode.

– Gospođa Antonija imala je veliko znanje u pripremanju domaćih pekmeza. Do cilja je došla svojom upornošću, a pomogli su joj i stručnjaci Poljoprivredno-savjetodavne službe koji su je usmjerili na sadnju vlastitog nasada kako bi imala osiguranu kvalitetnu sirovinu. Ona je nešto što inače raste u divljini i ima ga posvuda pretvorila u traženi proizvod koji se mnogima ne da praviti jer tu ima puno posla. Ne smijemo zaboraviti da je šipak i vrlo cijenjena prehrambena namirnica koja ima jako puna vitamina C koji se kuhanjem ne gubi. Osim toga, ima i vitamine A, B1, B2, D i E, provitamin A, masne kiseline i antioksidant flavonoid kao i minerale željezo, kalij, magnezij, fosfor, tanine i drugo – poručuje Marija Ševar.

Dodaje se samo šećer
Kada se šipak ubere treba ga očistiti i skuhati. Slijedi pasiranje, prvo kako bi se riješili sitnih koštica, a zatim drugo na gazu ili sličnu tkaninu kako bi se odstranile dlačice. Nakon toga ponovno se stavlja kuhati kako bi se postigla željena tvrdoća. Dodaje se samo šećer, 200 do 300 grama po kilogramu šipka, i ništa više.