Svake zime razmišljam kakva je mogla biti prethodna sezona da sam neke stvari radila bolje, više se informirala ili više eksperimentirala. Često razmišljam jesam li negdje pogriješila i jesam li te pogreške mogla izbjeći.
Zapravo, smatram da si takva pitanja svi postavljamo. Svaka sezona donosi nove radosti za nas vrtlare, ali i bojazan o tome koliko će zapravo biti uspješna. Uspješna sezona ogledalo je i ponos svakog vrtlara, pa ako “propadne” često dolazi do razočaranja.
Zadovoljstvo i ispunjenje
Volim biti u vrtu, stvarati neki svoj svijet u kojem osim uživanja, zadovoljstva i ispunjenosti dobivam i ono najvrjednije – hranu. Kada iz sjemena od nekoliko milimetara dobijete biljku koja daje kilograme plodova, osjećaj ispunjenosti je tu. Naravno da je put do cilja isprepleten kojekakvim preprekama, ali krajnji rezultat je taj koji mi nikad ne da da odustanem.
Kad sam počela vrtlariti suočavala sam se ponajviše s razočaranjima. Neka su bila mojom krivicom, a neka “višom silom”, kako volim nazivati srne, susjede, bolesti ili loše vremenske prilike. Bilo je dana kada sam mami na ramenu plakala kao kišna godina jer nemam glavice kupusa veličine nogometne lopte, nekoliko kilograma rajčica po stabljici, jagode kao sa slike ili blitve za izvoz koliko je god sijala.
Tada mi je mama rekla nešto što mi je postalo nit vodilja za svaku sljedeću sezonu: “Shvati vrt kao igru”. I kada bolje razmislite, vrt zaista i jest igra. Kao mali imali smo pješčanike, a sada imamo isto to samo u malo drukčijem obliku. Ako povrtlarstvo prihvatimo kao dio svog života, mogućnost boravka u prirodi, pa i besplatni “fitness centar”, shvatit ćemo da se sve pogreške događaju s razlogom, te da one zapravo uopće nisu pogreške. Ako i napravimo koje pogreške, ispravit ih možemo jedino slušamo li prirodu.
S prvim visibabama počinje i vrtlarsko ludilo. Prekapaju se paketići sjemenja, smišljaju planovi sadnje, razne aktivnosti tijekom sezone, oštri se alat, a nožice nervozno tapkaju u želji da kroče na vrtne gredice. Sve dosadašnje pogreške se zapravo i zaborave. Ali, želite li ipak pogreške svesti na minimum, određena pravila se moraju poštovati. Krenimo od samog početka.
Gdje ne kiksati
Krivim odabirom sjetvenog supstrata te predubokom sjetvom u startu imamo zagarantiran neuspjeh. Dodamo li tome još preranu i pregustu sjetvu, rezultat uzgoja presadnica neće biti baš za pohvalu.
Premalo svjetla rezultirat će izduženim i slabim presadnicama, koje će rezultirati osjetljivošću na biljne bolesti. Savjetujem da obratite pozornost na upute o uzgoju na pozadini svakog sjetvenog paketića. Tako ćete dobiti stopostotnu informaciju o uzgoju, kada i kako sijati, presađivati te ubirati. Neke biljke valja uzgajati u određeno vrijeme u godini, a neke pak više vole sjenu od sunčanih položaja u vrtu.
Prevelikom ljubavlju i željom za uspjehom biljke možemo ugušiti, i to tako da ih previše gnojimo i zalijevamo. Izostavljanjem cvijeća s vrtnih gredica, svojim povrtnicama možda nećete privući dovoljno oprašivača, što će rezultirati smanjenim prinosom. U želji da se što prije riješite vrtnih nametnika poput voluharica, puževa ili lisnih ušiju, kao i biljnih bolesti poput plamenjače ili plijesni, koristit ćete preagresivne preparate koji će narušiti biološku raznolikost u vrtu. Ovakve primjere možemo nabrajati unedogled.
Poštujete li plodored, dobre i loše susjede, odaberete li vrtnu površinu u skladu sa svojim mogućnostima, kao i prigodan alat kojim ćete si pojednostaviti radove, neće biti mjesta za pogreške. Ovim člankom izašla sam malo iz okvira savjetovanja i terminologije vrtlarstva. Nadam se da mi ne zamjerate.
Ako vas ono što radite čini sretnima, svaka će pogreška samo izvući osmijeh zadovoljstva i shvatit ćete da pogreške u vrtu zapravo ne postoje. Vidjet ćete da je priroda savršena baš ovakva kakva je.