Mogli ste primijetiti da su s godinama bolesti i štetnici sve agresivniji, biljke sve bolesnije, a mi sve razočaraniji urodom. Plamenjača, lukova muha ili pak lisne uši samo su neke od napasti koje doslovno preko noći mogu uništiti višemjesečni trud.
Nažalost, sve smo to stvorili mi ljudi intenzivnim vrtlarstvom koje predstavlja velik pritisak na uravnotežen ekosustav. Obilje jedne vrste hrane, uzgajane svake godine na istom mjestu, najčešće rezultira povećanjem bolesti i štetnika koji se njome hrane. Ne treba zaboraviti i na štetnike uvezene s drugih kontinenata, koji su se s godinama prilagodili i gotovo potpuno potisnuli autohtone vrste.
Najbolji je primjer azijska bubamara. Uvezena 90-ih godina u Europu kao pomoć u borbi protiv lisnih i štitastih ušiju, svojom agresivnošću vrlo se brzo proširila i istisnula europske vrste bubamara.
Bez obzira na broj bubamara koje se njima hrane, lisne uši najčešći su nametnici u vrtu. Mrkva, celer, peršin, paprika i ruže samo su neke od najčešće izloženih biljaka. Zaraženo lišće djeluje deformirano, izgleda raščupano, kovrča se i žućkaste je boje. Ovaj nametnik najaktivniji je od lipnja do rujna, ali nagli porast temperature nakon duljih kišnih razdoblja čini idealne uvjete za razmnožavanje.
Ponekad izazovu veću štetu prenošenjem bolesti nego samim sisanjem sokova iz biljke. Ali za sve ima lijeka pa je tako i ove napasnike moguće suzbiti postavljanjem zaštitnih mreža ili ljepljivih pločica, a u slučaju većih napada koristit će insekticidi.
Još je jedan vrlo agresivan štetnik lukova muha, koja se zbog kišnih dana budi još u travnju. Jaja poliježe u neposrednoj blizini, ali i između listova biljke. Ličinke se hrane izgrizajući središnji dio zbog čega biljka truli, a listovi venu i žute. Iz osobnog iskustva mogu potvrditi da se ovaj nametnik najbolje suzbija kasnom sadnjom luka (u svibnju), postavljanjem žutih ljepljivih pločica, pokrivanjem nasada, ali i posipanjem šećera u redove prije sadnje.
No puno agresivnije od štetnika su bolesti. Pepelnica kao najčešća gljivična bolest napada i korjenasto i plodovito povrće. Javlja se za vrlo toplog vremena napadajući lisnate dijelove biljaka bijelim mrljama nalik pepelu. Zaraženi listovi prvo žute, a zatim se potpuno suše, što izravno ne utječe na plodove, ali oni zbog propadanja lisne mase gube na kakvoći. Zaraženi biljni ostaci uvijek su izvor zaraze te ih je nužno ukloniti s vrtnih gredica i spaliti. Pepelnicu možete suzbiti sjetvom zdravog sjemena, fungicidima, ali i pravilnim i dovoljno širokim plodoredom.
Plamenjača je ipak najopasnija, ali i najčešća bolest biljaka. Razvoju pogoduje vlažno vrijeme i visoke temperature, a prepoznaje se po svjetlijim i zavinutim listovima te zaostatku u rastu. Biljka neće potpuno propasti, ali će plod biti jako loše kvalitete. Ako se bolest već pojavila, poželjno je ubrati još donekle zdrave plodove, no sjeme nije dobro za čuvanje. Prije sljedeće sadnje potrebno je sterilizirati tlo, pridržavati se plodoreda, sijati isključivo zdravo sjeme, a poslije izbjegavati zadržavanje vlage oko biljke malčiranjem.
Treba napomenuti da nijedna od navedenih mjera ne može zaustaviti infekciju, ali je može odgoditi. I plijesan može preko noći uništiti sav trud. Sve počinje u uvjetima visoke vlažnosti i temperature stvaranjem žućkastih pjega na listovima nalik na paljenje vatrom. Zaraza prvo napada listove, zatim stabljiku i plod. Na plodu se pojavljuju tamne, suhe i tvrde pjege, zbog čega plod počinje gnjiliti i ubrzo nakon toga otpada.
Rješenja postoje,među njima je izbor otpornijih sorti, pravilan i dovoljno širok plodored, poštovanje razmaka među biljkama, sjetva „mamilica“ (npr. kamilice i nevena) na rubnim dijelovima gredica te redovito plijevljenje korova koji su često domaćini mnogim štetnicima i bolestima.