Kopitnjak (Asarum europaeum L.; Familiae Aristolochiaceae – porodica vučje stope; ljekarnički naziv – Rhizoma asari) spada među starije lijekove, prema navodima Dioskurida i Plinija. U pučkoj medicini kopitnjak se rabi za pojačano izlučivanje sluzi i mokraće, kod bolesti bubrega, vodene bolesti, uloga – gihta, kod zatvora...
Brojne namjene
Osim toga, koristi se za liječenje povratne groznice, bolesti respiratornih organa i putova kao što su astma, kašalj, infekcije usta i grla, katar grla – dišnih putova, kod katara jednjaka – želuca, za bolesti slezene, bolesti mozga, bolesti oka te kod išijasa i žutice. Njuškanje ili snifanje praška kopitnjaka izaziva obilno curenje sluzavog iscjetka iz nosa.
Kopitnjak se koristio i u liječenju alkoholizma, i to čajem. Nakon što ga popiju, alkoholičarima bi se zgadio alkohol. Za izazivanje povraćanja čajem od korijena čaj se daje polako, žličicom, jedna za drugom. Suhi mirišljivi korijen potrebno je staviti u hermetički zatvorenu posudu. List se koristi svjež ili se suši.
Oprez je nužan
Toksičnost: azaron. Otrovni dijelovi biljke: cijela biljka u svježem stanju, list, cvijet, korijen. Simptomi trovanja: povraćanje, proljev, bolovi u želucu i bubregu, nadražuje sluznicu, djeluje opojno – paralizira središnji živčani sustav i žile, zaustavlja cirkulaciju te širi zjenicu oka, a uziman u većim količinama, u težim slučajevima nastupa i smrt. Kopitnjak rabimo kao: adstringens, anestetik, antiastmatik, antibakterik, antidijaroik, bronhospazmatik, diuretik, dijaforetik, ekspektorant, emetik, katarik, laksativ, purgativ, sekretolitik, stimulans, tonikum.
Kontraindikacije: kopitnjak nikako ne smiju uzimati osobe sa žučnim tegobama, s aktivnim čirom na želucu ili dvanaesniku, slabog želuca i osobe s jako bolesnom jetrom.
Recepte Ivana Lesingera za pripravke od ljekovitog bilja potražite u Večernjaku četvrtkom u prilogu Dom&vrt!