Kao i u sve, u sadnju voćnjaka suprug i ja upustili smo se potpuno amaterski. Na početku je jedino znanje koje smo imali bilo ono iz knjiga. Stari voćnjak bio je 15-ak godina zapušten, i to toliko da ga je obližnja šuma doslovno pojela.
Sa strahom smo gledali u sve što nas čeka, ali tvrdoglavost nas je tjerala da zasučemo rukave i prionemo poslu. 30-ak voćaka, što šljiva, jabuka, mirabela i dunja, dobilo je priliku za novi početak. Bilo je još mjesta pa smo odlučili posaditi neke nove: višnje, trešnje, kruške i breskve. Naravno da smo dodali još i pokoju jabuku i šljivu te broj novih sadnica zaokružili na 35.
Knjiga nije sve
S veseljem su se na jesen kopale rupe 1x1 m, dubine pola metra, jer tako piše u knjizi. Trpalo se u rupe komposta, gnoja, svježe zemlje, mjerilo se na veliko je li dubina sadnje kako piše u knjizi. Postavili su se potpornji, bojila se kora protiv mrazopuca, stavljala se slama oko svake voćke. Nakon posla s ponosom smo gledali pomlađeni voćnjak i našoj sreći nije bilo kraja – do prvog snijega. Njega je te zime bilo toliko da ni mrežasta zaštita nije pomogla u obrani od srna, a temperature su zaledile i ono malo što je nakon srna ostalo.
S dolaskom proljeća naša se sreća pretvorila u tugu, ali nismo odustali, Posjetili smo obližnji rasadnik u nadi da ćemo u proljeće stići posaditi još koju voćku i ispraviti greške. Osim kvalitetnih voćaka, dobili smo i ono najvrednije – savjete. Imamo sreće pa nam je voćnjak na južnoj strani brežuljka, zaštićenoj od jakih vjetrova. Dobra duša od čovjeka u rasadniku savjetuje da treba izbjegavati kotline i ravničarske terene zbog izloženosti proljetnim mrazovima i dugotrajnim maglama.
Sljedeće na što treba obratiti pozornost jest odabir sorti. Sorte su bitne zbog različitog vremena dozrijevanja, čime možemo sezonu ubiranja plodova razvući od proljeća pa sve do rane zime. Također treba pripaziti jesu li odabrane sorte samooplodne ili im trebaju sorte oprašivači. Kod odabira sadnica najvažnija je podloga.
Podloga i podrijetlo sadnica
Ona može biti slaba, srednja ili bujna. O tome ovisi i razmak sadnje, što znači da, gdje imamo manje mjesta, koristimo slabo ili srednje bujne podloge. Na većim površinama pažnju treba usmjeriti prema bujnijim generativnim podlogama koje su prilagodljivije i otpornije. Također treba pripaziti od kuda dolaze voćke koje kupujemo. Primjerice, one uzgojene na podlozi koja je rasla na Mediteranu teže će se ukorijeniti zbog drugačijih vremenskih uvjeta na kontinentu.
Važna je i dobra priprema rupe za sadnju. Na ilovastom terenu kopanje se svodi na minimum, a to je širina štihače. Iz jame se otkopa samo onoliko zemlje koliko je potrebno da cijepljeno mjesto bude 10 do 15 cm iznad razine tla. Prije sadnje korijen treba dobro pregledati i oštrim škarama odstraniti sve oštećene, nagnječene i pokidane žile. Nakon toga korijen se umače u otopinu jednog dijela gnojiva i dva dijela zemlje, čime se omogućava bolji rast.
Sadnica se postavlja u sredinu jame, na korijen se nabaca sitne zemlje i dobro je ugazimo. Na sve to se doda još lopata do dvije gnojiva i jamu potpuno zatrpamo.
Oko voćke napravimo zdjelicu koja služi za zadržavanje vode i olakšano zalijevanje. Sadnica se za postavljeni kolac privezuje čvorom u obliku osmice da se ne iskrivi i slomi pod naletom vjetra. Posađenu voćku treba dobro zaliti, s barem 15 litara vode, kako bi se ostvario dobar kontakt korijena s tlom. Prije kretanja vegetacije potrebno je nadzemni dio prikratiti da se uspostavi ravnoteža s korijenom. A preko zime zaštita od srna – omotati voćke agrotekstilom “od glave do pete”.
Držeći se ovih savjeta, naše voćke uspješno rastu već nekoliko godina, a prošle sezone dale su i prve plodove. Iako je jesenska sadnja idealna, jer se do proljeća sadnica stigne na vrijeme ukorijeniti i priviknuti na nove uvjete, naše su voćke dokaz da uspijeva i sadnja u proljeće. Na Jadranu se voćke u proljeće sade do polovine ožujka, a na kontinentu do polovine travnja. Kasnija sadnja rezultirat će slabijim rastom i kasnijim davanjem plodova.
Zato, ako još niste, izaberite i posadite koju voćku jer osjetiti okus domaćeg voća nešto je neprocjenjivo.