Dok je tržište nekretnina proteklih godina jako usporeno i kupcima na izbor stoje tisuće različitih stanova i kuća, s nekretninama koje se iznamljuju situacija je malo drukčija.
Istina, i njih na tržištu ima napretek, ali neke su traženije od drugih. Prema iskustvima posrednika pri iznamljivanju ili unajmljivanju, čak postoji i manjak najtraženijih i najpoželjnijih podstanarskih stanova.
A to su stanovi u onim dijelovima gradova koji imaju potpuno razvijenu infrastrukturu – od vrtića i škola do doma zdravlja, prodavaonica, tržnice i dobre cestovne povezanosti... Osvrčući se na Zagreb, svakako su najtraženiji podstanarski stanovi u četvrtima koje su u tramvajskoj zoni, poput sjeverne Trešnjevke, Trnja, Maksimira ili Novog Zagreba. Studenti rado iznajmljuju stanove koji su blizu njihova fakulteta, a dobro su došli i kvartovi u kojima im žive prijatelji. Istodobno, najskuplji kvartovi su tradicionalno centar i sjeverni dio grada, poput Pantovčaka, Tuškanca, Šalate ili Medveščaka. A želje budućih podstanara su i vrlo konkretne.
Daniel Likić, licencirani agent iz agencije BROKER nekretnine, pojašnjava:
Najviše se traže manji i kvalitetno uređeni stanovi do 50 četvornih metara, a takvih je na tržištu malo. Traže se stanovi u zgradama, a ne u prizemlju ili potkrovlju obiteljskih kuća. A sam pogled u ponudu pokazuje da se najviše nude veći stanovi, a za njih podstanari nisu zainteresirani. Prema zakonu ponude i potražnje, cijene najtraženijih stanova, dakle jednosobnih i dvosobnih, generalizirajući, blago su porasle u zadnjih godinu dana.
Taj porast najamnina može se objasniti ukupnom gospodarskom situacijom, nesigurnošću na tržištu rada i teže dostupnim kreditima pa tako ljudi odgađaju kupnju nekretnine i odlučuju se za najam dok se situacija ne stabilizira. Strah od bankarskih kamata i podizanja kredita danas razvija filozofiju kako je, bez obzira na povoljnije cijene stanova, ipak bolje pričekati i ne zalijetati se u financijsko ropstvo.
Za razliku od manjih, cijene većih i velikih stanova padaju, a primjerice obiteljske kuće vrlo teško nađu podstanara. One su, već po pravilu, ako su dobro uređene i imaju okućnicu, najzanimljivije strancima koji u Hrvatsku dolaze na nekoliko godina s obiteljima.
U odnosu na 2008. godinu na koju se tako često pozivaju prodavatelji, iznajmljivači i posrednici, cijene svih nekretnina, gledano vrlo uopćeno, pale su oko 30 posto. Stoga, kao što na tržištu ima puno neprodanih stanova, puno je i onih koji se više ne mogu iznajmiti. Uz već spomenute veće stanove i kuće, to su svakako stanovi u obiteljskim kućama. Oni su podstanarima manje atraktivni zbog činjenice da, zbog blizine najmodavca, imaju manje privatnosti, ali i činjenice da možda cijela infrastruktura nije dovoljno kvalitetna kao, primjerice, u zgradama.
Teško se iznajmljuju i različiti poslovni i skladišni prostori. Pogled na nekad poznate zagrebačke ulice prepune obrtničkih i uslužnih radnji, butika i inih prodavaonica danas je strašan i puno govori o gospodarskom krahu.
Bolje je pričekati što? Što bi se to moglo dogoditi, nesigurnost posla je konstanta i tako će i ostati jer živimo u kapitalizmu. Kapaciteti države su takvi kakvi jesu, ljudi su takvi kakvi jesu, pa zato se niti vani ništa ne kupuje ako niste zaposleni u državnom sektoru(najdosadniji dio stanovništva - birokracija i korporativni vojnici). Bitan je kvalitet života a ne posjedovanje nekretnina. A taj kvalitet je jako ovisan o našim sposobnostima, tek dijelom o novcu. Tko je sretniji - čovjek s 3 stana i 2 vikendice ili netko tko je puno volio, putovao, uživao u glazbi? Meni se fućka za druge, na djelu je jedino egoizam, jer otkuda objasniti ogroman porast štednje kad se plaće smanjuju 20%, sve je to moglo završiti u kupnji stanova ali je strah ljude natjerao da se brinu za sebe - tu će štednju zamijeniti medicinska pomagala, a starci će te novce posisati na cjevčice u intenzivnoj njezi. Razarajući egoizam.