Neka sve bude autohtono, onako kako je izgledalo u danima djetinjstva, neka to bude posveta prošlim vremenima i neka se sačuvaju od zaborava običaji i stil života - zajednička je ideja vodilja braće Ljubomira i Zdravka Kušića pri uređenju njihove rodne kuće u Kušićevu Jarku, zaseoku nedaleko od Marije Bistrice. Građena 1910. godine, zagorska hiža kroz svoju povijest imala je nekoliko adaptacija, a svaka od njih donijela je nešto od noviteta vremena u kojem se uređivala.
Prema obiteljskoj legendi, cijela kuća napravljena je od tri velika hrasta. “Skrojena” je još u šumi, jer je graditeljima trupce bilo teško prevesti do gradilišta
Danas, nakon više od 100 godina postojanja, vlasnici s ponosom kući vraćaju prvobitni izgled, trudeći se pronaći po zagorskim selima autohtoni namještaj, zidne krpe, posuđe, slike, raspela, ali i u prostor unijeti autohtone materijale, poput borovih dasaka na podovima, greda na stropovima...
Bacamo “novo”
– Prvo veliko preuređenje bilo je kad smo u kući uređivali kupaonicu i uveli sve nove instalacije. Uređivali su se oluci i krov, kuća je dobila i dobru izolaciju – kaže Ljubomir Kušić, dodajući kako uz te temeljne stvari u prostor je došlo i puno novih stvari koje su njihovim roditeljima trebale olakšati život.
Ovaj stari hrastov panj Ljubomir je našao u šumi, a uz muku s prijevozom i uz malo domišljatosti panj je u parku ispred kuće postao zanimljiva skulptura
Danas, pak, kad je kuća dobila sasvim novu namjenu i isključivo služi kao kuća za odmor, prijateljska i obiteljska druženja, sve to “novo” i konfekcijsko postalo je nepoželjno.
– Nekad smo starinske krevete bacali, a sad ih kupujem po selima. A to baš i nije jednostavno, jer tog starog namještaja sve je manje. Samo se strpljivošću i upornošću još može naći, a i sve je manje ljudi koji se danas olako rješavaju tradicijskog namještaja. I postaje sve skuplji. Sretan sam što sam nedavno u selu Moravče pronašao kredenc iz 20-ih godina prošlog stoljeća, starinsku ladicu za rublje i ormar – kaže Ljubomir, naglašavajući da je dio namještaja koji kupuje u odličnom stanju, a neke komade mora obnoviti. Kaže da to radi sam, da ga uređivanje opušta i da se tome veseli.
Krpu s porukom mladim domaćicama izvezla je pokojna baka Jagica
– Premda je kuća uglavnom dobila interijer koji smo željeli, još je puno posla, a sve je to povezano i s povećim ulaganjima. Tako mi je velika želja vratiti nekadašnje prozore i zaslone koji su bili, riješiti se još nekih stvari koje nemaju nikakve spone s prošlim vremenima. Iako živim u Mariji Bistrici, u svom zaseoku provodim puno vremena i stalno nešto radim, ali to je rad kojemu se veselim i koji me opušta – nastavlja Ljubomir, priznajući kako voli svaki dio svoje stare roditeljske kuće, a najveća pohvala za sav trud koji ulaže su riječi njegovih prijatelja da se kod njega osjećaju ugodno. Stoga neki od njih rado kod Ljubomira provode i svoje slobodne vikende.
Samo stare sorte
Iako je prošla nekoliko uređenja, kuća nikad nije izlazila iz svojih starih dimenzija, a nekadašnji graditelji temelje su zakopali 13 x 8 metara tlocrtne površine. Uz kuću je posebno emotivno vezan i njegov brat Zdravko, koji nakon života na različitim kontinentima, sada živi u Njemačkoj, a u rodni kraj dolazi svako ljeto.
Dio interijera su i stare svete slike koje su uvijek krasile zidove zagorskih kuća
Uz uređenje interijera, vlasnici uređuju i eksterijer, a posebnu vrijednost ima voćnjak u kojem su zasađene samo stare sorte voćaka. Prednjače jabuke i orasi.
Ni do njih nije lako doći pa ih Ljubomir strpljivo traži, ali i cijepi mlade voćke.
Za svoj trud na očuvanju starih sorti dobio je i priznanje Krapinsko-zagorske županije.
Oko kuće je i brižljivo uređen travnjak, a posebno mjesto ima veliki stol za druženje i stari hrastov panj okrenut naopačke koji je postao skulptura.