Arhitektura više nije tiha disciplina nacrta i preciznih pravila. Danas je to disciplina koji propituje, izaziva i pomiče granice mogućeg. Spojevi koji na papiru ne bi trebali funkcionirati – u stvarnosti izgledaju genijalno. Kao da je cijeli svijet interijera trebalo malo prodrmati, probuditi iz urednog sna, da bi opet prodisao. Nova generacija arhitekata i dizajnera interijera radi upravo to – donosi svježinu, slobodu i novu estetiku koja ne teži savršenstvu, već emociji. To su dizajneri koji misle drugačije, osjećaju drugačije i ne boje se riskirati. Žive filozofiju “očekujte neočekivano” – stvaraju prostore koji ne stanu u kalup i dizajn koji ne traži odobrenje. Među njima je i Stjepan Čagalj, arhitekt i dizajner interijera koji je, s nepunih trideset godina, London i Beč zamijenio Zagrebom i pokrenuo vlastiti STCA Studio. Danas projektira prostore koji propituju svjetske trendove, a dišu lokalno. Njegov pristup je intuitivan, pomalo sirov, buntovan i iskren do kraja. Donosimo njegovu priču…
„Uvijek me fasciniralo kako se sve rađa iz jedne obične linije, par izračuna i nacrta na papiru, a onda to preraste u prostor u kojem netko živi, radi, stvara. Arhitektura za mene nikad nije bila samo estetika. To je stav. To je osjećaj. To je onaj unutarnji osjećaj — pokretačka snaga koja ti govori da si na pravom putu. To je proces koji me mijenjao i učio strpljenju. U arhitekturi nema prečaca; sve se svodi na pokušaje i pogreške. Imao sam mentore koji su me pustili da pogriješim – danas znam da je to vrijedilo zlata. Kad ti netko da prostor da sam naučiš lekciju, shvatiš koliko je važno ne igrati uvijek po pravilima. Upravo iz tih ‘nesavršenih’ situacija često nastanu najbolji projekti. Zato danas, kad vodim vlastiti studio, pokušavam zadržati tu filozofiju – strukturiran pristup, ali otvoren um. Jer arhitektura ne smije biti sterilna. Mora imati puls, mora disati, mora živjeti s vremenom. Kad osjetim da smo prostoru dali karakter, znam da smo pogodili.“ – izdvojio je Stjepan Čagalj.
Projekti ovog arhitekta nove generacije nisu samo prostori, već manifesti karaktera. U vremenu kopija i sigurnih izbora, on bira rizik, neizvjesnost i emociju kao alate dizajna. Svaka linija, svaki detalj, svaki zid – nosi njegovu filozofiju življenja i prepoznatljiv potpis hrabrosti. Coastal Villa, Brown Apartment i Retro Apartment tri su potpuno različita projekta koja možda najbolje pokazuju širinu STCA studija i način na koji Stjepan razmišlja o prostoru. U svakom projektu vidi se ono što ga definira – iskrenost i spontanost. Umjesto da slijedi pravila, on stvara vlastiti ritam prostora. Njegovi interijeri nisu “kataloški savršeni” – oni su stvarni, živi i karakterno snažni.
Brown Apartment s crno-bijelom bazom i toplim bež i smeđim tonovima stvaraju atmosferu koja podsjeća na modni editorijal.
“To je sofisticiran stan, ali nije ‘uštogljen’. Ima onaj cool faktor, kao kad netko nosi dobar sako, ali ispod njega običnu majicu. Volim tu kombinaciju ozbiljnog i opuštenog. Htio sam da prostor ima stav, ali da ne gubi toplinu. Detalji su bitni, ali ne zato da bi pokazali dizajn, nego da bi ga zaokružili. Volim kad se interijer ponaša kao osoba – kad ima svoj ritam, kad nije savršen, ali ima karizmu. Takvi su mi projekti najzanimljiviji jer traže ravnotežu između estetike i života. To je stan u kojem se pije dobra kava, čuje smijeh, osjeti toplina. Dizajn ne smije ugušiti svakodnevicu.” – istaknuo je arhitekt.
Stjepanov dizajn je odvažan, ali nikad napadan. Njegov edgy pristup ne znači kaos – nego slobodu. Slobodu da razmišljaš drugačije, da spojiš nespojivo i vjeruješ svom instinktu. Upravo ta sloboda, u kombinaciji s mladenačkom energijom i londonskim iskustvom, daje njegovim projektima prepoznatljiv karakter. Ono što ga izdvaja od drugih mladih arhitekata je i svjetski mindset – lakoća kojom spaja različite utjecaje i pretvara ih u autentičan rukopis.
“Inspirira me sve – glazba, ljudi, putovanja, moda, filmovi. Promatram. Upijam. Kad si arhitekt, sve oko tebe postaje arhitektura. Zidovi, boje, energija, ljudi. Arhitektura je miks discipline i kaosa. Ne vjerujem u ‘stil’. Stil je samo alat. Volim ubaciti neočekivani detalj, nešto što malo poremeti ravnotežu, ali da i dalje ima smisla. Ako prostor nema iznenađenje, postane dosadan. Uvijek tražim tu točku napetosti – trenutak između ‘previše’ i ‘premalo’. Volim kad prostor ima nerv. Moraš znati kad pustiti, a kad stati. I to dolazi s iskustvom. I to je ono što želim raditi i za deset godina – stvarati prostore koji traju jer su stvarni, jer imaju osjećaj, a ne zato što su trend.” – zaključio je Stjepan Čagalj.