O ukusima se ne raspravlja, ali prošetati se zdanjem iz 1891., koje ima status spomenika kulture nulte kategorije, većina će se složiti – privilegij je. Opatijska vila Penkala povijesni je primjerak secesijske arhitekture, čiji svaki kutak ima svoju priču, anegdotu, urbanu legendu.
Njezino se vlasništvo mijenjalo i dijelilo mnogo puta, a ime Penkala jasno sugerira da je i dijelom obiteljske imovine poznatog hrvatskog izumitelja. S obzirom na to da je uvijek bila u plemenitaškim rukama, bila je i središte kulturnog i političkog života.
U nju je vrlo često dolazio Miroslav Krleža, a gost je jednom bio i Josip Broz Tito koji je od tadašnje vlasnice htio kupiti dva kamina, ali ona mu je na to rekla da se može doći grijati kad god poželi. Kamini su, naravno, i danas tamo, jer tko god je živio u vili znao je njezinu neprocjenjivu vrijednost, a jednako tako obzirno je prije dvije godine svoj stan na drugom katu u njoj renovirao Ivan Šimek.
– Imam sreću da je ovo zapravo moja “vikendica”. Tu provodim nekoliko tjedana godišnje jer radim u inozemstvu, ali kad god mi to poslovna ruta dopusti, svratim barem nakratko. Interijer vile i divan stari perivoj oko nje pružaju nevjerojatan mir i opuštanje – ističe vlasnik. Na raspolaganju su mu 123 kvadrata raspoređena na ulazni hodnik, mušku kupaonicu u crnim tonovima s parnom kupelji, mušku spavaću sobu u tamnim tonovima, kuhinju, blagovaonicu i dnevni boravak od 40 kvadrata, radnu/gostinjsku sobu, manju vinoteku i žensku kupaonicu s jacuzzijem.
– Izgled cijelog interijera sam osmislio sam pa su mi prijatelji poslije govorili da bih se trebao prekvalificirati iz pravnika u dizajnera – šali se gospodin Ivan, ali iz priloženog se vidi da je uređenju pristupio studiozno.
Naime, gotovo sav namještaj, osim sofe koja je dopremljena iz Italije, dao je izraditi po mjeri kod domaćih majstora, počevši od kuhinje, blagovaonskog stola od orahovine, kompletnog namještaja u sobama, pa i slika u dnevnom boravku izrađena je po njegovoj zamisli, kao i stolić kojim se posebno ponosi. Dao je od bračkog kamena izbrusiti oblik školjke na koji je postavljena staklena ploha.
Ipak, moramo priznati da su najatraktivniji starinski detalji. Na samom ulazu je autentična templarska zvijezda, jedan od zidova krase razglednice stare koliko i vila koje su pravi raritet, a komoda, ogledalo i sat u dnevnom boravku također datiraju iz druge polovice 19. stoljeća.
Aha. Znaci, netko je unistio sve originalno, i spomenik kulture nulte kategorije iznutra uredio ultra moderno? Stvarno za pohvalu. Otprilike kao Boban, koji je u svom dvorcu u Milanu od kapelice napravio spavacu sobu, i na oltaru drzao TV-uredjaj....