Zagrebački Gornji grad, nakon desetljeća života u anonimnosti kada su se njegovoj arhitekturi i atmosferi divili jedino turisti, u posljednje vrijeme izlazi iz zaborava. I to zahvaljujući dijelu svojih agilnijih stanara koji su pokrenuli nekoliko manifestacija – prisjetimo se samo izvrsnog festivala Dvorišta, u kojem su stara zdanja otvorila svoja vrata građanima.
Bit će zanimljivo vidjeti na kojim sve aspektima života ovakvi kulturni pothvati ostavljaju trag. Jedan od njih, nije teško zaključiti, jest da građani, uviđajući sve njegove potencijale i posebnosti, počinju razmišljati o Gornjem gradu kao mjestu stanovanja ili pak rada. Galerije, uredi, trgovine nisu loša ideja, zar ne?
Gornji grad je "in"
Vlasnik stana u koji smo ovaj tjedan zavirili, mladi poslovni čovjek, svoje je novo mjesto za život pronašao upravo u najstarijem dijelu Zagreba iako bi mu s obzirom na dob više odgovarala neka dinamičnija lokacija. Naslijeđeni stan od 55 m2 nije želio zamijeniti za neki noviji donjogradski, nego ga je odlučio preurediti. Kako je u njemu živjela starija osoba koja 30 godina nije ništa ulagala u interijer, adaptacija je doista bila opsežna.
Uz nove instalacije za grijanje, struju i vodu, ravnanje zidova i hidroizolaciju kupaonice, stan je dobio i nove otvore – vanjske i unutrašnje te nove podne obloge i sanitarije. Osim toga, došlo je i do tlocrtne izmjene jer su zamijenjene uloge dviju glavnih prostorija.
– Stan se sastojao od kuhinje, koja je zbog veličine služila i kao blagovaonica i dnevni boravak, te spavaće sobe i skučene kupaonice. Kako bismo dobili veću dnevnu sobu, kuhinju smo pretvorili u spavaonicu i garderobu te joj "ukrali" dio potreban za povećanje kupaonice, a od spavaće sobe napravili dnevnu zonu u koju smo uspjeli staviti i kuhinju sa šankom, blagovaonički stol te police, stolić i trosjed za odmaranje i druženje – objašnjava Jasmin Viner, dizajnerica koja je sa svojim studijem Arhidiz bila zadužena za preuređenje – od građevinskih pa sve do stilskih elemenata – odabir materijala, boja, namještaja, sanitarija.
Dio namještaja naručen je kod stolara i rađen prema dizajneričinim nacrtima, a ostatak je kupljen u domaćim trgovinama, uglavnom na sniženjima kako se ne bi probio budžet. Pritom se pazilo da stan bude prilagođen dobi i životnom stilu vlasnika.
Stan koji se lako održava
– Dizajner uvijek mora imati na umu da ne radi stan za sebe već za klijenta te smo stoga slijedili želje vlasnika, a on je htio imati stan koji lijepo izgleda, koji ima šarma i usto se lako održava te da se poštuje financijski plan. Iskustvo i temeljitost pomažu da točno prepoznate i ispunite ono što klijent očekuje – ističe dizajnerica.
S obzirom na opsežnost radova i kompletno novi namještaj i kupaonicu, moglo bi se reći da je utrošenih 40 tisuća eura, u koji ulaze i usluge dizajnerskih rješenja, zapravo niskobudžetna adaptacija. Bijela boja koja je temeljna na zidovima i većini namještaja zajednički je izbor vlasnika i dizajnerice kako bi se stekao dojam prostornosti, tim više što se stan nalazi u uskoj ulici pa u njega ne dopire dovoljno dnevne svjetlosti. Velika pomoć pri dovođenju više svjetlosti i stvaranju većeg prostora bili su visoki stropovi od 3,20 metara.
– Kvadratura nije baš velika i jedino smo tako mogli napraviti mali ugodan stan – otkriva dizajnerica. Bijeloj osnovi dodane su bež i smeđe nijanse na laminatnim podovima, u čitavoj kupaonici te na detaljima poput barskih stolaca ili pak zida presvučenog tapetom s uzorkom shabby drveta, čime se htjelo utopliti stan i unijeti malo popularnog industrijskog štiha.
imate vi lektora da pegleda tekst prije objave?