Nevija Longo rođena je u Rovinju, ali njezini preci su porijeklom iz Gračišća. Na Sveučilištu u Zagrebu diplomirala je agronomiju. Radila je u struci više od četiri desetljeća. Svoju agronomsku avanturu započinje 1982. godine kao voditeljica ratarske proizvodnje u tadašnjem SOUR-u Jadran Rovinj. Tri godine nakon toga počinje voditi proizvodnju povrća na otvorenom i u zaštićenom prostoru. Na toj poziciji ostaje osam godina, zatim odlazi iz firme Jadran, da bi se početkom devedesetih otisnula u nemirnije, ali izazovnije poduzetničke vode. Tada sa svojim životnim partnerom Dinom podiže prvi rasadnik za proizvodnju sadnica povrća i cvijeća u Istri.
U to poratno vrijeme tek su se stvarali obrisi suvremenije proizvodnje povrća i nije bilo profesionalne proizvodnje presadnica. Osim što su morali kreirati tehnološki model koji će generirati kvalitetne proizvode - sadnice, njih dvoje su praktički morali stvoriti novo tržište za plasman tih proizvoda. Nevija je nerijetko putovala i posjećivala takve suvremene proizvodnje u Italiji i zapadnoeuropskim zemljama, uključivo one u Nizozemskoj koje slove kao tehnološki lideri i inovatori. Putem je učila i prenosila te tehnologije, modele i vještine u svoju proizvodnju.
Treba spomenuti, tada kod nas praktički nije bilo niti jednog raspoloživog elementa suvremene povrtlarske ili cvjećarske proizvodnje, bilo da je riječ o kvalitetnom sjemenu, specifičnim formulacijama gnojiva, strojevima, a također nije postojala stručna podrška, kao ni financijska. Krećući u taj poslovni pothvat ab ovo, Nevija je odradila pionirsku zadaću i postavila poslovne ciljeve za koje će tek vrijeme pokazati da nisu bili samo njezini, već su pripadali lokalnoj i široj zajednici.
Nevija je bila jedna od onih rijetkih ljudi koji nisu zainteresirani isključivo za vlastiti uspjeh i probitak. Svoj posao doživljavala je kao sastavnicu svoje obiteljske povijesti i tradicije koja se kroz generacije usklađivala prema prilikama i mogućnostima. Proizvodnju hrane razumjela je kao ono esencijalno, iskonsko u čovjeku, kao borbu za život. Na njoj je gradila osjećaj vlastite vrijednosti i odgovornosti prema zajednici. Uvijek je imala široke poglede i svjesnost da je važno i da je cijeli poslovni sustav u kojem djeluje uspješan i efikasan. Baš zato je sva znanja koja je putem akumulirala uvijek strastveno dijelila s proizvođačima i kolegama, pa čak i s drugim proizvođačima sadnica (koje bi uskogrudniji poduzetnici držali konkurencijom) kojih i danas u Istri ima nekoliko.
Nevija je bila unikatna kao stručnjakinja, a i kao osoba. Znala bi pozorno slušati sugovornika, sama ne bi govorila puno, ali ono što bi rekla pogađalo bi u srž teme. Do struke je jako držala, zato ste morali paziti kako interpretirate i obrazlažete svoja znanja o predmetnoj temi. Kako do struke, tako je držala i do stručnih poznanstava i kolega. Posjetiti ih u drugim tvrtkama i OPG-ima za nju je bilo pitanje osobnog i profesionalnog bontona. Sa suprugom Dinom živjela je i radila pokraj Rovinja, na području koje se od davnina zove Madonna del Campo. Odmah pokraj stare crkvice nalazi se njihovo krasno i skladno imanje - rasadnik Longo - na kojemu su smješteni obiteljska kuća, gospodarski objekti i desetak plastenika. U njima su znali uzgojiti više milijuna sadnica povrća godišnje, kako za svoje vjerne istarske, tako i za ostale hrvatske pa i slovenske proizvođače. Od 2005. godine započinju posao sa sadnicama masline, dendrološkim materijalom i raznim vrstama mediteranskog bilja poput ružmarina, smilja i lavande. Nerijetko su tamo po sadnice cvijeća zalazili i strani turisti, što je Neviji činilo osobito zadovoljstvo, jer je znala da tako njezine biljke nastavljaju životni ciklus u raznim krajevima Europe.
Uvijek se na njihovom imanju osjećao poseban mir i drugačija energija, karakteristična za Istru, ali i za sva druga mjesta u koja se utka tolika količina radišnosti, upornosti, vizije i vještine. Njezin stil i pristup uvijek su bili holistički. Brinula je primjerice da u lokvama iza plastenika uvijek bude vode kako bi bile prikladno stanište za žabe, ptice, zmije, insekte i druge stanovnike njihova mikro-biotopa. Dubinski je razumjela nužnost ravnoteže svih živih jedinki u prirodi. A razumjela je i mehanizme kojima joj priroda uzvraća tu pažnju i ljubav. Imao sam sreću i privilegiju da su nam se u ovih nekoliko desetljeća poslovne putanje križale i da smo često i kvalitetno surađivali. Postoji neka posebna moć u najboljima među nama, moć koju osjećamo čak i kada nas oni napuste. Dobro znam - Nevija je među tim izvrsnim, među najboljima.