Urušena kamena kuća postala moderna komiška ljepotica

Uz grad Vis jedino veće naselje na otoku Visu, Komiža je po svim, pa i otočkim kriterijama, ipak - malo ribarsko mjesto, tipično po svojoj arhitekturi, u kojoj prevladavaju uske strme kale s kamenim kućama koje vode na rivu. Svatko tko je barem jednom bio u ovom mjestu, unatoč ovim činjenicama, reći će vam kako je Komiža sve samo ne tipična i obična, nego posebna i magična.

Očarava svojim neposrednim šarmom i opuštenom atmosferom koja vlada u svakom kutku, a dijelom je to i zahvaljujući činjenici da ju tijekom godina nije uspjela zahvatiti estetika zvana 'zimmer frei' – poplava betonskih konfekcijskih višekatnica s neukusnim kičastim balkonima. Zbog svoje netaknutosti, Komiža je poput dragocjenog bisera na Jadranu, a mnogi obnovljeni i nanovo uređeni interijeri potkrepljuju taj dojam.

Jedan od njih i projekt obnove stare kamene kuće od 150 četvornih metara u centru Komiže čiju adaptaciju i uređenje potpisuje zagrebački arhitekt Davor Mateković iz studija Proarh. Kuća stara nekoliko stotina godina zatečena je u ruševnom stanju, samo sa kosturom vanjskih zidova i bez krovišta. Zato je bila potrebna potpuna adaptacija koja je uključivala sve novo – od stropnih greda i podne konstrukcije preko pregradnih zidove i krovišta pa sve do rekonstrukcije svih kamenih zidova fugiranjem i pjeskarenjem.

Vanjski oblik je zadržan samo djelomično, jer je dodana natkrivena terasa od 30 četvornih metara, koja je u kućama za odmor, naročito ako su na moru, zapravo centralno mjesto gdje se odvija sav dnevni i društveni sadržaj. Terasa je ovdje produženi dnevni boravak, čemu doprinose i velili stol za blagovanje te garnitura za sjedenje. Zadatost objekta (uska kuća na nekoliko etaža tipična za ovo podneblje) diktirala je i raspored prostorija: u prizemlju su smještene dvije sobe s kupaonicom, hodnik te ostava ispod stubišta i toalet, na prvoj etaži kuhinja s blagovanjem i prostrana terasa, na drugoj etaži soba s kupaonicom i stubište, a u potkrovlju, s kojeg se pruža prekrasan pogled na more, nalazi se glavna spavaća soba s kupaonicom.

U adaptaciji arhitekt Mateković u potpunosti je poštivao želje vlasnika da kuća ima dovoljno soba da u njoj istodobno može boraviti veći broj ljudi te da centralno mjesto bude dnevna zona zajedno s terasom i da što je moguće bude prostranija i udobnija. Prilikom adaptacije poštivanje tradicionalne gradnje te njezino očuvanje ne samo u eksterijeru nego i interijeru se podrazumijevalo, te vješto kombiniralo s modernim elementima.

- Ideja je bila napraviti simbiozu autentičnog i suvremenog kako bi se stvorio jedinstven ambijent ugodne atmosfere – naglašava Davor Mateković.

Ovdje rustikalno i moderno čine estetski savršen spoj, i to na više nivoa: stalno se isprepliću preko odabira materijala, namještaja, boja i tekstura. Tradicionalni materijali – kamen i drvo sljubljuju se sa staklom, betonom i plastikom u zanimljivu priču koja povezuje stoljeća.

- Konstrukcija kuće je kamena, a drveni elementi škura su korišteni kao prirodne i autentične komponente. U kontrast s njima su stavljeni betonski bojani podovi i epoxy boja na zidovima – objašnjava arhitekt. I odabir boja prati mediteranski ugođaj – one su zapravo referenca na kontraste koje donosi ovakav krajolik. No, i tu je napravljen određeni pomak kako bi se tradicija iščitavala na novi način i tako izbjegavali tipični koloristički klišeji.

To se najviše očituje na primjeru narančaste koja nudi toplinu i živost te plave, koja unosi u prostor hladnoću i smirenost, ali usto stvara poveznicu na more koje se vidi iz nekih prostorija i koje je usto dvije-tri minute hoda udaljeno od kuće.

- Pokušali smo izbjeći one doslovne i već viđene interpretacije 'morskog ugođaja' i plavo-bijele kombinacije. Korišteni kolorit je dosljednjiji atmosferi mjesta, a istovremeno malo avangardniji u odnosu na uobičajeno interijersko rješavanje objekata kuća za odmor – objašnjava svoje kolorističke odabire Mateković.

Jedini element u uređenju koji je posve suvremen je minimalistička rasvjeta, koja je ovdje nenametljiva i jednostavna, prilagođena funkcionalnim zahtjevima. I vlasnici i arhitekt zadovoljni su onim što se postiglo prostorom koji je postao prije svega ugodna ljetna oaza. A još više su sretni zbog činjenice da nisu imali nikakvih posebnih problema ni ograničenja prilikom adaptacije i uređenja i da nisu morali pristajati na kompromise koje često diktira zadani prostor.

>>Od ruševine do prave ljepotice: novi život stare kamene kuće