Adaptacija ne mora uvijek nužno obuhvaćati zahvat na cijeloj građevini ili cijeloj stambenoj jedinici. Ponekad se javlja potreba za preuređenjem dijel(ov)a postojećeg prostora.
Idejnim rješenjem adaptacije dijela stambenog prostora od 60 m2 - donje etaže - u sklopu obiteljske kuće u jugozapadnom dijelu grada Zagreba investitor je želio dobiti prijedlog optimalno iskorištenog postojećeg prostora.
Sama kuća je južna polovica dvojne građevine izgrađene nakon velike poplave u Zagrebu početkom 60-tih godina. Funkcionalno je podijeljena po etažama - ima podrum u kojem su smještene gospodarske prostorije, prizemlje u kojem je dnevni dio stambenog prostora i potkrovlje sa spavaćim traktom.
Želja investitora je adaptirati prostor prizemlja promjenom postojeće dispozicije koja je nastala kao posljedica dograđivanja sukladno promjenom broja ukućana.
Sanitarni čvor s kanalizacijskom vertikalom smješten je u središnjoj osi kuće, uz zid prema susjedu.
Uvidom u postojeće stanje vidi se prevelika površina koju zauzimaju krakovi stubišta. Iz lošeg položaja stubišta slijedi pojava „ostataka prostora“ u kuhinji s blagovaonicom. Osim negativne tlocrtne dispozicije, osvjetljenje prostora prirodnim svjetlom je također slabo iskorišteno.
Projektom se predviđa uklanjanje postojećeg lakog stubišta prema potkrovlju u njegovom sadašnjem obliku i proširuje ga se na širinu 90 cm. Novi, pravokutni tlocrt kuhinje s blagovaonicom puno je bolji za organizaciju prostora.
Sadašnja kupaonica u prizemlju je zbog postojanja druge kupaonice u potkrovlju (koja je u sklopu spavaćeg trakta) funkcionalno neopravdana i time također predstavlja gubitak prostora, posebno stoga što se pranje rublja i glačanje odvija u podrumskom dijelu. Logična funkcija ovog sanitarnog čvora je wc za goste s manjom površinom.
Zid između predsoblja i dnevnog boravka se proširuje na dimenziju za dvokrilna vrata ukupne širine zidarskog otvora 160 cm. Na taj se način uz ostakljena vrata postiže puno veće osvjetljenje predsoblja.